Novinski su napisi, unatoč pozivanju na neposredno iseljeničko iskustvo, uvijek tendenciozni, s nesakrivenom namjerom da upozore na opasnosti i rizike iseljavanja te da buduće emigrante pokušaju nagovoriti da ostanu na svojim imanjima u domovini.

Slovenski bankar Frank Sakser kojeg je osobno teško pogodila gospodarska kriza 1907., u alarmantnom članku "Ne u Ameriku!" upozorava puk u domovini da trenutačno i ne pomišlja na iseljavanje:

"Financijska kriza se kod nas u Sjedinjenim Državama snažno osjeća. Gotov novac se nigdje ne može dobiti... Usljed pomanjkanja gotovine, velike su tvrtke prisiljene zatvoriti svoje tvornice, kao Westinghouse kod Pittsburgha. 

U Montani je navodno bez posla preko deset tisuća ljudi, jednako loše je na zapadu, a sve to zbog nedostatka gotovog novca. Tvorničari ne mogu plaćati radnicima u gotovini, a čekovi im ne pomažu jer ih gotovo nitko ne mijenja. Željeznice su baš iz tog razloga otpustile tisuće radnika i svi parobrodi koji plove za Europu su prenatrpani; ljudi bježe kući.

Kako mi je naš dobri narod uvijek pri srcu, apeliram na slovensku inteligenciju, neka savjetuje protiv iseljavanja u Sjedinjene Države dok se situacija ne popravi".

3

Amerika - raj ili pakao?

Bolna strana iseljeništva: Ubojstva, kocka, prevare i alkohol

Nisu uspjeli u Americi

Potresna svjedočanstva! Neki putnici su skočili u more

Upozorenja što ih donose novine u domovini, osobito u vrijeme gospodarske krize 1907. – 1908., zorno i upečatljivo iznose vapaje nesretnika kojima je tek u Americi posve smrklo, koji proklinju dan svojega odlaska i opisuju oblike najporaznije bijede za kakvu vjeruju da ih ne bi snašla u domovini. Ništa ne može tako izravno dočarati raspoloženje nesretnika od izvornih napisa.

Nakon već minule krize i ponovnoga uspona američkoga gospodarstva, jedan slavonski iseljenik opisuje da je stanje u Americi jadno – stotine se promrzlih, nezaposlenih radnika vuče ulicama i nigdje ne nalazi posao; mnogi su naši iseljenici postali alkoholičari pa svima savjetuje da kod kuće zarađuju svoj teško stjecan novac i da se hrane kruhom svoje zemlje, da pokušaju sve drugo samo da ne odu u tuđinu jer će se možda za nekoliko godina vratiti kao sakati, bijedni ili bolesni ljudi.

preuzeto iz knjige Merika – Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. – 1914.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’