Nastojeći spasiti sezonu, uprava je dovela dvojicu talijanskih prvoligaških igrača – Pererija i Vierija, oca talijanskog reprezentativca i igrača Juventusa.
Iz Brazila je stigao prvoligaški natjecatelj Ferara, a iz Hrvatske Dinamovac Marijan Bradvić i Osječanin Ivan Lukačević.
Doveden je i poznati trener Đalma Marković. Počele su se nizati pobjede, publika se u velikom broju vratila na stadion i klub je uspio ući u play-off, što je velik uspjeh.
Toronto Metros – Croatia u gostima je u polufinalu izgubila od momčadi Tampa Baya, poslije pobjednika NASL-a.
Odmah po završetku sezone, uprava je često sazivala javne skupove za članstvo i simpatizere kako bi ih upoznala s aktivnostima kluba i ublažila antagonizam i negativnu kampanju koju su pojedinci i male skupine stalno vodile.
Pripreme za sljedeću sezonu počele su odmah nakon posljednje utakmice prvenstva.
Kao pravi poklisar Hrvatske, klub je prihvatio poziv za gostovanje u Australiji koji je uime Australsko-hrvatskog saveza uputio Mirko Furjanić.
Uprava je objeručke prihvatila poziv – domaćini su platili troškove putovanja i gostovanja u mnogim australskim gradovima.
No, događaj je prouzročio veliku krizu u upravi kluba. Skupina utjecajnih članova uprave raznim je intrigama i lažima, uz otvorenu pomoć jugodiplomacije, nastojala spriječiti planiranu turneju.
Prijetilo se da će klub biti izbačen iz lige, da se više neće moći dobiti igrači iz domovine jer je za jugoslavenske vlasti turneja politička provokacija.
Australske vlasti do posljednjeg trenutka odbijale su izdati vize. Iz pouzdanih izvora doznalo se da je liga, kao i tamošnja vlast, dobila prijeteća pisma, telefonske pozive i službeno pismo od predstavnika jugovlasti u kojima se isticalo da Toronto Metros – Croatia na turneju ne ide zbog nogometa, nego radi manifestiranja i političkog promicanja Hrvatske.
Odlučnim stavom predsjednika Croatije dr. Ante Pavelića, koji je kao jedan od predstavnika kluba sjedio u zajedničkoj upravi Toronto Metros – Croatije zastupajući vlasnički interes od 50 posto, i Brucea Thomasa, omogućeno je da klub otputuje na turneju, ali bez velikog broja ključnih igrača.
O toj je turneji dosta rečeno u hrvatskom iseljeničkom tisku, kao i u australskim pisanim i elektroničkim medijima.
Evo kako londonska "Nova Hrvatska" od 4. travnja 1976. opisuje dolazak kluba: "Velika zračna luka u Sydneyu bila je zakrčena Hrvatima. U pristanišnoj hali igrače je dočekala skupina od oko dvjesto djevojaka i mladića u narodnim nošnjama. Iste večeri održan je banket u čast Metros – Croatije, kojemu su, uz 700 Hrvata, bili nazočni i kanadski ambasador u Australiji, nekoliko australskih ministara, predstavnici Nogometnog saveza Australije te brojni odličnici društvenog, kulturnog i sportskog života Australije. Dolaskom Metros – Croatije u Australiju posebno je bio oduševljen kanadski konzul u Sydneyu, koji je igračima i upravi priredio primanja. Tom prilikom istaknuo je da je Croatia prvi kanadski nogometni tim koji je posjetio Australiju nakon 52 godine".
U sezoni 1976. Metros – Croatia ostvarila je izvanredne sportske rezultate, međutim mediji o klubu neprekidno negativno pišu.
Konstantne optužbe da tim nije kanadski, da je etnički, da navijači na utakmicama navijaju za Croatiju itd. stvorile su negativnu sliku u kanadskoj javnosti, pa se velike tvrtke nisu htjeli reklamirati uz njegovo ime.
Financiranje kluba više-manje padalo je na leđa hrvatske zajednice koja je postala svjesna da će u takvim okolnostima biti teško zadržati vlasništvo u svojim rukama.
Klub ipak dobiva dva velika nogometaša – svjetski poznatog Eusebija i igrača njemačke prve lige Sunholza. Uz Johna Coynea iz Engleske i Poljaka Teda Polaka, Croatia dovodi Lukačevića i Grnju iz Osijeka te Dinamovca Blaškovića.
Momčad je vodio poznati hrvatski trener Ivan Đalma Marković, koji je zbog nesporazuma s igračima, posebno s Eusebijem i Fazlićem, dao ostavku gotovo pred kraj sezone. Tim su preuzeli Marijan Bilić, bivši Croatijin igrač, i Domagoj Kapetanović.
Vrhunac sezone označio je ulazak u finale 28. kolovoza 1976., u utakmici protiv Minnesota Kicksa.
Pred 25.765 gledatelja i uz izravan televizijski prijenos na najjačoj američkoj televizijskoj postaji, Toronto Metros – Croatia šokirala je domaćine te golovima Eusebija, Lukačevića i Fereira pobijedila s 3:0.
Na utakmici koju su pred malim ekranima pratili milijuni gledatelja bilo je zabranjeno spominjanje imena Croatia.
Nakon prosvjeda uprave kluba i tisuće telefonskih poziva televizijskoj postaji, kao i prosvjednih pisama, vodstvo lige dalo je objašnjenje.
Phil Woosnam u pismu klubu ističe kako "službenici nogometnog kluba Toronto Croatia, koji je 50-postotni vlasnik kluba, nemaju pravo zvati klub Toronto Metros – Croatia" (142, Sopta).
To objašnjenje bilo je nevjerojatno uzme li se u obzir da je isti gospodin u pismu od 15. travnja 1975. zapisao: "U vezi sa zahtjevom Brucea Thomasa i Dicka Bezića, na sastanku u Uredu lige u New Yorku 14. travnja 1975., izvršni odbor lige odlučio je dati dozvolu Toronto klubu da se može zvati Toronto Metros – Croatia. Preslike ove odluke poslali smo vlasnicima i generalnim direktorima svih ostali klubova u ligi" (Sopta, 142).
Rezultat finalne utakmice bila je sportska vijest koja je naišla na veliki odjek ne samo u Torontu i Kanadi nego i diljem svijeta. Jedan od vodećih sportskih listova, engleski Soccer Match, donio je izvješće s utakmice na duplerici u boji.
Nakon pobjede u finalu, Carling O’Keefe, jedna od najvećih kanadskih pivovara, dala je ponudu za kupnju kluba za 900 tisuća kanadskih dolara.
Uprava Croatije to je odbila, što je naišlo na negativnu reakciju jednog dijela kanadske javnosti.
Kad je klub New York Cosmosu prodao braniča Roberta Iaruscija, inače kanadskog reprezentativca rođenog u Torontu, za tada golemih 250 tisuća američkih dolara, nastao je orkestrirani napad dijela kanadskog tiska, radijskih i televizijskih postaja u kojima je pivovara imala vlasnički udio.
Odlaskom Sunholza i Eusebija u Las Vegas, momčad je znatno oslabljena.
Vlasnici klubova koji su potrošili od pet do 50 milijuna američkih dolara – nisu se mogli pomiriti s činjenicom da siromašna Toronto Metros – Croatija osvoji titulu prvaka NASL-a.
Konačno, nakon što su izdržali i sezonu 1977. u negativnoj atmosferi, ostavljeni od partnera, uprava Toronto Croatije pristala je 1978. godine prodati momčad za dva milijuna dolara kanadskoj televizijskoj postaji Global TV.
Novi vlasnici mijenjaju ime, ali ne uspijevaju ostvariti pozitivne rezultate. Samo pet godina nakon što je Toronto Croatia prodao svoj udio u klubu, NASL je prestao djelovati.
Mnogi vlasnici klubova izgubili su milijune dolara, dok su Hrvati novac koji je ostao od prodaje uložili u kupnju dvorane.
O Croatiji iz Toronta mogla bi se napisati knjiga samo na osnovi objavljenih komentara i izvješća s utakmica, posebice dok je igrala u NASL-u.
Svrha ovoga kratkoga prikaza jest zabilježiti najvažnije stvari iz bogate povijesti najuspješnijega tima u hrvatskom iseljeništvu.
>> Afere hrvatske zajednice u Torontu: Razdijeljeni smo, ali neki kažu da to Udba radi
