Naslovnica Priče

Kulturno burno dvadeseto stoljeće za gradišćanske Hrvate

Miješanje drevnog jezika i tradicijskih glazbenih motiva sa suvremenim glazbenim oblicima može izazvati čuđenje, pa i zbunjenost, no nikako vas ne može ostaviti ravnodušnima
09. travnja 2018. u 09:21 0 komentara 344 prikaza
Gradišćanski Hrvati
Foto: Matica
Pogledajte galeriju 1/5

Promatrati stvari i odnose kao postojane i nepromjenjive bitno pojednostavljuje naša opažanja. Dio je ljudske naravi da sve nastoji staviti u neki čvrsti okvir koji se teško ili nikako ne mijenja. Problem je u tome što statične, jednostavne predodžbe ne odgovaraju složenoj stvarnosti ljudskih zajednica i pojedinaca. 

Božićni koncert BOŽIĆNI KONCERTI 'Glazba je idealan način spajanja ljudi bez obzira na njihovu nacionalnost'

Takav pristup čest je i kada promatramo hrvatske manjinske zajednice u Hrvatskoj i okolnim zemljama. One, a posebno njihova kultura, nastoje se predstaviti kao zamrznute u prostoru i vremenu. To su slike ljudi koji i dalje žive tradicionalnim životom u svojim selima, odjeveni u narodne nošnje i gotovo na isti način kao kada su se pojavili u novoj postojbini. Nemoguća je to, ali tromom umu privlačna predodžba.

Ovakav pristup vrijedi i za kulturu gradišćanskih Hrvata. Doseljeni prije pet stoljeća, oni "ljubomorno čuvaju običaje i kulturu koju su donijeli iz zemlje svojih predaka". To je zapravo poluistina koja često više zavarava od otvorene laži. Ta je kultura od početka u stalnome mijenjanju, u nastojanju da u novim okolnostima bez prestanka ponovno vrednuje sebe samu, kako u odnosu na svoje nositelje, gradišćanske Hrvate, tako i u odnosu na druge skupine i njihov doživljaj gradišćanskih Hrvata. 

To posebno vrijedi za promjene vezne uz kulturno burno dvadeseto stoljeće, osobito na razdoblje poslije Drugoga svjetskog rata kada u cijeloj Europi kultura seoskih zajednica naglo gubi na važnosti, a skupine i pojedinci traže nove oblike kulturnog izražavanja i identiteta.

Krowodnrock

U gradišćanskih Hrvata put novoga kulturnog identiteta išao je i preko popularne glazbe. To nije značilo i odbacivanje vlastitoga kulturnog naslijeđa. Ono je i u novim glazbenim oblicima bilo stalno prisutno korištenjem glazbenih motiva tradicijske glazbe ili zvonkoga jezika predaka. Tako su ovi oblici kulturnog izražavanja bili istodobno novi i jako stari. Tako je nastalo nešto jedinstveno u hrvatskim okvirima – "Krowodnrock", rock gradišćanskih Hrvata.

Ovaj osebujni glazbeni pravac obilježava pjesme na gradišćanskohrvatskom koji se miješa s njemačkim, preuzimanje glazbenih motiva iz tradicijske glazbe, kao i društvenu angažiranost koja je posebno vezna uz položaj hrvatske zajednice u austrijskoj državi i društvu. Ova pojava, premda dobro poznata u Austriji i drugim sredinama gdje žive gradišćanski Hrvati, slabo je ili nikako prepoznata u samoj Hrvatskoj.

Bruji iz Velikog Borištofa

Začetnik "Krowodnrocka" jest skupina "Bruji" (u početku "The Brew") iz Velikog Borištofa (Großwarasdorfa), sela u srednjem Gradišću. Korijeni benda sežu u kasne šezdesete, no prekretnicu u njegovu djelovanju predstavlja susret s "pastirskim rokom" sarajevske grupe "Bijelo dugme" sredinom sedamdesetih godina. "Bruji" se odlučuju izvoditi pjesme s područja bivše Jugoslavije i koristiti motive gradišćanskohrvatskoga folklora u svojim skladbama. Početkom osamdesetih u pjesmama "Bruja" osjeća se i jak socijalni angažman u kojem problem asimilacije hrvatske gradišćanske zajednice u Austriji ima važno mjesto. Članovi skupine angažiraju se u politici, a osnivaju i kulturni centar "Kuga", u kojem se društveni aktivizam miješa s kabaretskim izvedbama, pop-glazbom, organiziranjem glazbenih festivala i sl. Da je cijela priča stala na "Brujima", radilo bi se o zanimljivoj, ali ne osobito važnoj epizodi u kulturnom životu gradišćanskih Hrvata. Ono što je bitno jest nastanak cijele glazbene scene koja reinterpretira kulturu i naslijeđe gradišćanskih Hrvata u glazbenim oblicima karakterističnima za globalizirajuću popularnu glazbu dvadesetog stoljeća. Miješanje drevnog jezika i tradicijskih glazbenih motiva sa suvremenim glazbenim oblicima može izazvati čuđenje, pa i zbunjenost, no nikako vas ne može ostaviti ravnodušnima. Ono što je navodno nespojivo, u praksi se uspješno nadopunjuje stvarajući novu, no ne time i manje bitnu kulturnu vrijednost. Premda su gradišćanski Hrvati mala zajednica, dojmljivo je obilje i raznolikost glazbenih oblika kojima se služe. Kao što je i kultura gradišćanskih Hrvata otvorena raznolikim utjecajima i oblicima, tako je teško samu njihovu glazbu ograničiti na samo jedan stil, jednu glazbenu nišu. Tako "Coffeeshock Company" svoje glazbeno usmjerenje naziva "SuperSkunkRockReege", što god to značilo. O nesputanom miješanju njemačkoga, hrvatskoga, engleskoga i talijanskoga u njihovim pjesmama da ne govorimo. Svirajući glazbu koja se opire definicijama, našli su srodne duše i u hrvatskoj popularnoj "Dubiozi kolektivu".

Međusobno nadopunjavanje

Na drugoj strani je FTM, trio koji miješa jazz, soul i hrvatski folklor kao da je to nešto posve prirodno, bez grubih prijelaza i s mnogo nijansi. Gradišćanskohrvatska verzija Van Morissonove "Have I told you lately that I love you"? O da, to postoji. Zanimljiv je i njihov doživljaj hrvatske popularne glazbe koji nas potiče da je slušamo na novi način koji možda nismo očekivali. U FTM triju spoj jazza i gradišćanskohrvatskoga folklora zvuči kao da su ti zvuci od početaka bili zamišljeni tako da se međusobno nadopunjuju.

Tragom "Bruja" ide band "Turbokrowodn". Premda se naslanjaju na tradicijsku glazbu gradišćanskih Hrvata i njezinu melodioznost, "Turbokrowodn" je nepogrešivo čvrst, rock band. "Turbokrowodn" tako može biti pjevan, ali nikako banalan. Ako vam se svidi "Turbokrowodn", sigurno vas ravnodušnim neće ostaviti ni "Elektrikeri" koji su sami sebe odredili kao "progresivno-alternativnu rock skupinu". Još jedan bend koji miješa engleski, njemački i hrvatski ostavlja dojam kako najviše duguje grungeu. Besramnom miješanju kultura i glazbenih oblika svjedočimo slušajući skupinu "Pristup", vrsne glazbenike kojima ništa od Beča do dubokog Balkana nije strano. Katkada njihov suživot različitih zvukova (kontrabas, gitara, harmonika i saksofon) traži veću pozornost, no svaka minuta slušateljeva pojačanog angažmana se isplati.

Na kraju, tu su "Basbaritenori", na prvo slušanje samo još jedna skupina koja brodi na pomodnome valu pseudoklapske pjesme. Njihov osjećaj za pomno miješanje stila i utjecaja bez uplitanja gega i dosjetke, njihovo a capella pjevanje čini se miljama dalekim od površnoga klapskog popa koji diljem hrvatske obale plaćaju lokalne turističke zajednice stvarajući navodno autentičan zvuk hrvatskoga Mediterana. Tu nema ničega lažnog i isforsiranog.

Moliškohrvatska Kroatarantata

Ovih nekoliko navedenih skupina čini tek mali dio posebne glazbene scene u kojoj staro i novo tako lako idu ruku pod ruku. U tome gradišćanski Hrvati nisu sami. Ovom bih prilikom samo spomenuo spektakularnu skupinu mladih moliških Hrvata "Kroatarantata" koja izvodi glazbu u kojoj se miješaju tradicionalne pjesme moliških Hrvata s folklorom južne Italije. Glazba hrvatskih manjina s one strane strogih folklornih formi gotovo je nepoznata hrvatskoj javnosti. Njihovim prihvaćanjem hrvatska kultura kao cjelina mnogo dobiva i uključivanjem hrvatsko-manjinskoga popa, rocka, jazza i različitih glazbenih "cross-over" oblika postaje svjesna nekih svojih obilježja koje na svoju štetu zanemaruje, a zapravo su joj jako potrebna.


Marin Knezović

22. ETNOFEST NEUM Mnogi se vraćaju u ovaj grad samo zbog tradicionalnog Hrvatskog glazbenog festival Oti Varga VIDEO Kako je pekar i nogometaš razvio hrvatsku glazbenu scenu u Gradišću Zagrebačka filharmonija Koncert Zagrebačke filharmonije Hrvatski glazbenici uz bok najboljima u Europi i svijetu
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.