Moja Hrvatska
Naslovnica Priče

'Kada umrem, to neće bit zauvijek'. 'Nema ničeg o tebi što ne pamtim'. Upoznajte autora ovih sjajnih stihova

Antonio Rendić umro je u Antofagasti u dubokoj starosti 1993. godine, nakon čega je tamošnji nadbiskup podržan od hrvatske zajednice uputio 1600 svjedočanstava Vatikanu sa zahtjevom za beatifikaciju koji je u postupku
27. listopada 2019. u 18:59 0 komentara 79 prikaza
Foto: Matica

U Sutivanu na otoku Braču 1896. godine rođen je Antonio Rendić. Kao četverogodišnjak, s majkom Magdalenom Ivanović te bratom Gaetanom, otišao je u Čile. Tamo im je u gradu Antofagasti već bio otac Jure Rendić.

Grad sporta Prvi bazen u Antofagasti otvorili naši ljudi

Antonio se školovao za liječnika, a cijelog života pomagao je sirotinji. Poznato je da je pred njegovom ordinacijom uvijek bio dugi red i da nikoga nikad nije odbio. Siromašne je besplatno liječio, a čak im je i lijekove kupovao. Onima kojima nije liječio tijelo, liječio je dušu svojim stihovima jer je bio i pjesnik. Osim hrvatskog i španjolskog, govorio je engleski, francuski i talijanski jezik. Supruga s kojom je stupio u brak 1922. godine bila je Engleskinja, a kako nisu imali djece, prihvatili su Antonijeve nećake kao svoje. 

Antonio Rendić umro je u Antofagasti u dubokoj starosti 1993. godine, nakon čega je tamošnji nadbiskup podržan od hrvatske zajednice uputio 1600 svjedočanstava Vatikanu sa zahtjevom za beatifikaciju koji je u postupku, a računa se i na to da će biti proglašen svecem.

Antofagasta Čile Jedan od utjecajnijih trgovaca u Antofagasti bio je – Hrvat

Za života Antonio Rendić primio je mnogobrojna priznanja za svoj rad, bilo u medicini ili u literaturi. Najznačajnija je bila zlatna medalja za posebne zasluge koju mu je dodijelila čileanska vlada, a bio je primljen u Akademiju za medicinu kao dopisni član. Bio je član Rotary cluba i doživotni počasni predsjednik Vatrogasnog društva Bomba Croata. Ističe ga se kao osnivača Crvenog križa, a po njemu se u Antofagasti zovu i ulica i škola. Pisao je pod pseudonimom Ivo Serge, što je izvedenica od sveti Ivan, odnosno Sutivan, kojemu je posvetio pjesmu.

U svojim stihovima na jednom mjestu kaže: "Kada umrem, to neće bit zauvijek". Da se tako i dogodilo vidi se po brizi općine Sutivan za svog slavnog sugrađanina. Gradska knjižnica nosi ime "Antonio Rendić Ivanović". U njoj je već prije skoro pola desetljeća osnovana zbirka iseljeničke literature "Druga domovina". Podržala ju je Hrvatska matica iseljenika, a voditeljica podružnice Branka Bezić Filipović pobrinula se da se zbirka obogati s oko 500 knjiga. 

Hrvati u Čileu Bračani na otoku Chiloe poznati su po svojim ulicama i ministru na kojeg je izvršen atentat

Općina Sutivan planira Rendiću podignuti spomenik, a za sada je, 12. rujna, otkrivena spomen-ploča na Rendićevoj rodnoj kući. Iskorišten je dolazak pedijatra Pedra Marinova koji je donedavno obnašao funkciju počasnog konzula Republike Hrvatske u Antofagasti, ali se povukao s te dužnosti zbog preseljenja u Santiago de Čile. Marinov je čak i osobno poznavao pokojnog Rendića.

Na ceremoniji otkrivanja spomen-ploče prisutnima se obratio Franjo Mlinac, ravnatelj Knjižnice "Antonio Rendić Ivanović", zatim Jerko Ljubetić, profesor; Ranko Blažević, gradonačelnik; Alberto Corte iz Santiaga, hrvatski zet obitelji Eterović pročitao je Rendićeve stihove na španjolskom jeziku; te Branka Bezić Filipović, koja je pročitala prijevod govora Pedra Marinova. 

Antofagasta Vremeplov U domovini nakon 60 godina: 'U Čile ću ponijeti brački kamen'

Uime Splitsko-dalmatinske županije prisutan je bio Petroslav Sapunar, predsjednik Županijske skupštine. Ploču su zajedno otkrili gradonačelnik Ranko Blažević i gost iz Čilea Pedro Marinov. Na spomen-ploči uklesan je stih Rendićeve poeme "Sutivan", koji glasi: Nada, nada hay de ti que no recuerde. Nema ničeg o tebi što ne pamtim.


Branka Bezić Filipović

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.