Jesu li zemlje razvijenog svijeta, izloženog turbulentnim promjenama, bolje mjesto za život od Hrvatske sa svim njezinim nedostacima i prednostima na koje zaboravljamo dok se žalimo da u ovoj zemlji ništa ne valja? Ili se samo svijet u koji nismo uronili i osjetili što znači biti u njemu stranac, koliko god mislili da smo danas svi građani svijeta i EU, čini privlačnijim nego što jest?
Gubimo li iz vida "sitnicu" da smo jedna od najsigurnijih europskih zemalja i zanemarujemo li blagodati "besplatnog" školstva i zdravstva i mediteranskog stila života koji se za većinu građana još ne svodi samo na rad i spavanje?
Ipak, sve dobre strane ove zemlje gube na vrijednosti za sve one egzistencijalno ugrožene građane koji ne mogu živjeti od svog rada.
O prednostima i nedostacima života u Hrvatskoj i usporedbi s drugim zemljama govore različiti stručnjaci koji su proputovali svijet ili živjeli u inozemstvu.
Umjerena klima i mala zemlja
"Iz mog iskustva, a ono je, budimo iskreni, bilo privilegirano jer sam bio u konzularnoj službi u visoko civiliziranoj Australiji, smatram da naš svijet podcjenjuje prednosti života u domovini. Koliko god dobro govorili jezik zemlje u kojoj živite, nikad se nećete moći izraziti kao na hrvatskom. Drugo, uvijek ste stranac i to vam se daje do znanja i nemojmo naivno podcjenjivati prevladavajuću okrutnu ksenofobnost velikih i moćnih nacija. Treće, sigurnost i sloboda koju uživamo i mi i naša djeca u mnogim zemljama ne postoji i svakodnevica je posve izokrenuta strahom od ugroza razne vrste. U inozemstvu gubite krug rodbine, prijatelja uz koje ste odrasli i, ma koliko stvorili novih poznanstava, ona nisu čvrsta kao ona doma i blijede brzinom kojom i nastaju", kaže sudac Vrhovnog suda Đuro Sessa.
No sve te prednosti života u Hrvatskoj, zaključuje, ne postoje ako nemate posla, ako ste ekonomski diskriminirani jer onda sve drugo gubi na važnosti.
Sociolog Slaven Letica radio je u Pakistanu, Egiptu, Sudanu, Indiji, Kini, većini europskih zemalja u vrijeme kad je, smatra, svijet bio stabilan i siguran. Danas Hrvatska uz prirodne ljepote i ležerniji život, ističe, ima prednost i što je relativno sigurna zemlja.
"Tko god dođe u Hrvatsku, primijeti da djeca mogu slobodno šetati ulicama. Negativne su u nas nerazumno visoke cijene stanova i što je teško doći do posla koji nije dobro plaćen. Ali ovdje se još uvijek ne radi toliko kao vani, osobito kad gledate koliko rade i kako brzo izgore mladi profesionalci u Sjedinjenim Američkim Državama, da ne govorim o Kini i Japanu, gdje rade od 8 do 19 ili 20 sati navečer. Toga kod nas još nema, ali i to će se, nažalost, promijeniti", vjeruje Letica.
Proputovao je "obećanu Ameriku" koju mnogi diljem svijeta idealiziraju, zaboravljajući da je to idealna zemlja za zdrave, bogate i genijalce.
"U Americi se dobar privatni vrtić plaća 25 tisuća dolara godišnje pa vas dvoje djece u New Yorku i Washingtonu godišnje stoji 50 tisuća dolara što je više nego pola nečije fantastično visoke plaće. Ako vas u SAD-u pokupi auto na cesti i ako nemate specijalna osiguranja, to stoji deset tisuća dolara. Visoko obrazovanje plaća se između 45 i 55 tisuća dolara godišnje. Nekad je to bila isplativo ulaganje, a danas nije jer vam studij ne jamči posao pa možete završiti pravo na Yaleu, filozofiju na Harvardu, fiziku na MIT-u, a ne znate hoćete li i kada dobiti posao, a imate dug od 250 do 400 tisuća dolara", govori Letica.
Kao i kod nas, u nizu zemalja Europske unije studiranje je besplatno. No u Nizozemskoj su vrtići skupi pa se tamošnjim stanovnicima više isplati da jedan roditelj ne radi ili radi skraćeno.
U Velikoj Britaniji, pak, u kojoj je prosječna plaća oko 26.500 funti godišnje, vrtić stoji sedam funti po satu. Osnovne i srednje škole su besplatne, ali ne i studij, kaže Snježana koja živi u Londonu.
Studenti dobiju kredit za smještaj od oko 3000 funti godišnje koji otplaćuju kad počnu zarađivati 21 tisuću funti godišnje. Britansko javno zdravstvo je besplatno kao i hrvatsko.
Prof. dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, pomoćnica ravnatelja Instituta Ivo Pilar koja se bavi psihologijom sreće i rada, boravila je u nizu europskih zemalja. Najvećom prednošću života u Hrvatskoj smatra vrlo dobre međuljudske odnose s obitelji, prijateljima, kolegama.
Iako to, tvrdi, koji put zna biti i opterećujuće, ipak kroz te kontakte rješavamo većinu životnih problema. Za nju je velika prednost Hrvatske i veličina zemlje i umjerena klima.
Još smo udaljeni od Europske unije
"Zagreb je dovoljno mali da svakodnevno na ulici susrećete poznate ljude, da vas prodavačice pozdravljaju sa 'susjeda', da vam u kafiću posluže piće, a da ga ne naručite jer znaju što pijete. Naša je prednost i sigurnost jer su krađe, ubojstva, tučnjave relativno rijetki i ljudi se osjećaju sigurno kod kuće, u javnom prijevozu, na ulici, po danu i po noći. Jedna smo od sigurnijih europskih zemalja, no čini se da nismo toga svjesni jer nam je činjenica da u ponoć nesmetano hodamo ulicama normalna", vjeruje Kaliterna Lipovčan.
Glazbeni producent Tomo Johannes in der Mühlen ima iskustvo života u Njemačkoj, New Yorku i Zagrebu. Kao prednosti Hrvatske ističe prirodu, odličan geografski položaj za posao i ugodan život, relativno zdravu hranu i, naravno, ljude.
Svjestan je i naših nedostataka, loše poslovne klime i kulture, još jako udaljene od Europske unije kojoj se mnogi nisu prilagodili, a vječnim hrvatskim problemom drži odnos prema mladima.
Filozof Pavel Gregorić, izvanredni profesor na Hrvatskim studijima, koji je doktorirao na Oxfordu, živio je u Velikoj Britaniji od 1996. do 2001. godine, a boravio je i u Njemačkoj i Mađarskoj.
Velikim pogodnostima života u Hrvatskoj smatra prirodne ljepote, nisku stopu kriminala, sustav zdravstvenog osiguranja, besplatno školstvo, klimu, subvencionirane vrtiće, kvalitetnu hranu i razmjerno opušten životni stil većine građana.
Politika nije sposobna
"To uopće nisu zanemarivi razlozi za povratak u domovinu ili za imigraciju stranaca u Hrvatsku. No oni će pretegnuti uglavnom kod onih koji su financijski sigurni, dok će kod ostalih, osobito mladih, pretegnuti nedostaci života u Hrvatskoj", tvrdi Gregorić.
A u njih ubraja uz lošu ekonomsku situaciju, uglavnom bezočnu političku scenu, nefunkcionalno pravosuđe, neodrživ sustav zdravstvenog osiguranja, sustav mirovinskog osiguranja koji će se pogoršavati s lošim demografskim trendovima, korupciju, loše školstvo uz časne iznimke i sustav znanosti, nedovoljna ulaganja u kulturu.
Ti nedostaci su razlog da ljudi pakiraju kovčege i napuštaju Hrvatsku, a to što politika ne zna ili nije u stanju to popraviti, zaključuje, tim ljudima daje za pravo.
Hrvatska ima puno prednosti, isto kao i mana. Činjenica je da ako si stručan u bilo čemu, vani možeš bolje zaraditi i lakše naći kvalitetan posao. Druga stvar je da su vanji manji porezi na rad, a za pokretanje vlastitog posla, ima drastično manje birokracije, parafiskalnih nameta i poslovanje je neizmjerno jednostavnije. Ako ništa drugo, zakoni su jednoznačni i znaju se obaveze i prava... Ako nema neke struke, konobariti ili voziti možeš i ovdje i vani, život će biti kako se čovjek sam snađe, neće vani biti niti puno bolji, niti puno lošiji... Problem Hrvatske je neprijateljska klima i birokracija, što odbija bilo kakvu pomisao za otvaranje vlastitog posla, otežan pristup kapitalu, te već prije navedena birokratska i pravna nesigurnost... Žalosno je da struka odlazi, oni koji žele i znaju, ostaju nam pravnici, niš koristi ekonomisti i društvenjaci koji vani ne mogu naći posao niti da žele. Takvi nam vode i politiku, a tavi se i uhljebljuju u državnoj službi... Sada jedino što se može napraviti, jest drastično smanjiti poreze, kao što je napravila Irska, te time probati privući visokotehnološku industriju. No onda se postavlja pitanje kako nahraniti svu tu silu parazita na državnim jaslima...