Gospođo Pađen, razlog Vašeg odlaska u Irsku, za razliku od trenutačne situacije, romantične je naravi. Kako je bilo tada napustiti sigurnost obiteljskog doma i pustolovno se uputiti u nepoznati svijet?
Vrlo je lako donijeti takvu odluku kada vam je 25 godina i kada ste zaljubljeni preko ušiju. Posjetivši Irsku prije toga četiri puta, nisam se uputila u sasvim nepoznat svijet; ipak sam bila svjesna u kakvu zemlju odlazim i kakvi će me ljudi okruživati.
Kako su vas prihvatili tradicionalno gostoljubivi Irci budući da ste kao visokoobrazovana osoba izborili ravnopravni status u njihovu društvu? Ili nije bilo tako?
Kad sam se odselila u Irsku 1986. godine, službenik na graničnoj kontroli rekao mi je: "Dobrodošli u Irsku! Svi Irci iseljavaju se iz Irske, a vi nam dolazite! Popravit ćete nam prosjek!" Naime, ekonomska situacija i nezaposlenost u Irskoj 80-ih bila je kronična. Nikada nisam doživjela neugodne situacije zato što sam bila strankinja – uvijek sam se osjećala prihvaćena i dobrodošla. Godine 1989. priznate su mi sve kvalifikacije iz Hrvatske. Godine 1990., nakon što sam uspješno svladala irski (gaelski) jezik i položila stručni ispit, službeno sam priznata kao profesorica razredne nastave od irskog ministarstva za prosvjetu i obrazovanje. Od tada radim i predajem u irskim osnovnim školama. Završila sam i defektologiju pa posljednjih pet godina pretežno radim s djecom s posebnim potrebama.
Osim vašeg supruga, čime su vas osvojili Irci kao narod?
Osvojili su me i još uvijek me osvajaju svojom toplinom, ležernošću i skromnošću. Irci su velikodušni, pažljivi, darežljivi i vrlo pristojni. U Irskoj prodavačice, službenici, medicinske sestre, policajci nikada nemaju loš dan i uvijek su vam spremni pomoći, pokazati put, pronaći rješenje problema... To me sada dosta smeta u Hrvatskoj, posebice ljeti; ljudi koji rade u uslužnim djelatnostima nisu baš uvijek raspoloženi za ljubaznost i dobronamjerne savjete. Nama Hrvatima osmijeh za stranca ne dolazi nesputano ni spontano kao Ircima.
Što ste odlučili prenijeti Ircima i kako ste svojoj djeci usadili pripadnost hrvatskome, odnosno irskome narodu?
Jako mnogo Iraca posjetilo je Hrvatsku jer sam im pričala o neodoljivim ljepotama i raznolikostima svoje domovine. U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je vrlo popularno turističko odredište u Irskoj, a ja sam uvijek raspoložena da im dam dodatne informacije, praktične savjete i prijedloge. Posebice da posjete mjesta čiju ljepotu i pitomost intenzivni turizam još nije narušio kao što je to u Lici, Gorskom kotaru, Zagorju, Slavoniji i na nekim manjim otocima.
Vezu s domovinom održavate intenzivnim posjetima svojim roditeljima i prijateljima diljem "Lijepe Naše"...
Što se tiče moje djece, ona su svako ljeto od rođenja proveli s mojim roditeljima, ispočetka u Karlovcu, a nakon 2000. godine u Selcu gdje sada roditelji žive. Moja djeca, njih troje, govore hrvatski jezik i vrlo su svjesni svog hrvatskog identiteta te ponosni na njega. Najstariji sin Alan odabrao je sa svojom suprugom Irkinjom istarski Grožnjan za mjesto svadbenog pira – 40 Iraca bilo je oduševljeno ugođajem, ljepotom i posebnošću toga istarskog gradića! Moja kći Lana i dvoje unučadi nose hrvatska imena: Maja i Luka! Alan sa svojim sinčićem Lukom nastoji komunicirati isključivo na hrvatskom. Najmlađi sin Conn za svoj 24. rođendan od irskih je prijatelja dobio majicu s natpisom: 50 posto Irac – 50 posto Hrvat – 100 posto lud! Također, kad god se sastanu irska i hrvatska nogometna reprezentacija, moja djeca nose službene majice vatrenih da svima u pubovima pokažu za koga navijaju!
Ipak, nedostaje li vam nešto ili biste možda nešto promijenili?
Na ovo mi je pitanje najlakše odgovoriti – ne bih ništa mijenjala! Nedostaju mi jedino roditelji i prijatelji i možda snijeg zimi... Inače, i irska klima za mene je idealna jer nema ekstrema: zimi se temperature vrlo rijetko spuste ispod nule, a ljeti se nikad ne dižu iznad 25 stupnjeva.
Također, vi i vaša djeca mnogim Ircima otkrivate ljepote svoje domovine. Imate li za Hrvate možda neku svoju životnu poruku?
Zadržimo iskonske običaje, budimo jednostavni, iskoristimo plodnost i ljepotu krajolika, promovirajmo originalne okuse, malu obiteljsku ponudu i proizvodnju i – budimo topli, ljubazni, mnogo više nasmijani i otvoreni u komunikaciji!
Ljerka Galic
440 ?