Mladi Carlos Rojas Churkovic (37) iz Santiaga de Chilea kriminalistički je inspektor čileanske policije. Naime, riječ je o trećoj generaciji naših iseljenika.
Španjolski sustav ima dvojna prezimena (očevo i majčino), pa Carlosovo drugo prezime otkriva njegove hrvatske korijene.
Djed, majčin otac, Petar Čurković (1905. – 1964.) otišao je kao mladić iz rodne Cetinske krajine u daleki Čile.
Prvo se zaposlio u Antofagasti, gdje je radio u pogonima za preradu bakra. Taj iznimno težak posao ubrzo je napustio i s jednim francuskim inženjerom sudjelovao u izgradnji mnogih luka na čileanskoj pacifičkoj obali.
Ponos zbog hrvatskog podrijetla
Siromašni hrvatski doseljenik, tijekom godina mukotrpnog rada, postao je čileanski građanin srednjega staleža i trajno se nastanio u glavnome gradu Santiagu.
Oženio se Čileankom koja mu je rodila šestero djece. Jedna od njih bila je i Carlosova majka Veselka.
Djed Petar prenio je ljubav prema domovini na svoju djecu, kojoj je dao hrvatska imena.
"Uvijek se osjećao Hrvatom. A moram dodati da zapravo nikad nije posve naučio španjolski", otkriva Carlos.
Sve do 50-ih godina prošloga stoljeća Petar je održavao pisane veze s rodbinom u Hrvatskoj. Zatim su kontakti čileanskih Čurkovića s rodbinom u domovini ugasnuli.
Majka Veselka nije, osim nekoliko osnovnih riječi, govorila hrvatski. Kao sposobna i poduzetna žena koja voli i zna dobro kuhati otvorila je restoran u poznatoj ugostiteljskoj ulici u Santiagu, gradu sa sedam milijuna stanovnika.
Poželjela je u restoranu, uz uobičajenu, čileansku hranu, nuditi i hrvatske kulinarske specijalitete. S ideje se ubrzo prešlo na djelo. Našu su kuhinju posjetitelji restorana sjajno prihvatili.
Budući da je djed pričao kako je u Čile otplovio iz splitske luke, Veselka je svojem restoranu nadjenula ime "Split".
Kako smo već rekli, Petar je u Hrvatskoj ostavio rodbinu s kojom čileanski Čurkovići već 60-ak godina nisu imali veze.
No s takvom se situacijom nije mirilo dvoje mladih Čurkovića na drugom kraju svijeta – sestra i brat Gordana i Goran iz Zagreba.
Znajući da u Čileu imaju rođake, pretraživali su prije nekoliko godina tamošnje portale u potrazi za Čurkovićima i uskoro naišli na zanimljiv trag – restoran "Split".
Započela su dopisivanja, na koja je odgovarao Carlos vičan elektroničkom dopisivanju i engleskom jeziku.
Ubrzo se uspostavilo da su Gordana i Goran pronašli što su tražili – izravne rođake u dalekom gradu. Ushićenje i radost bili su, naravno, obostrani.
Nakon prvih kontakata razvila se stalna komunikacija jer je Carlosa posebno zanimalo njegovo hrvatsko podrijetlo.
Na poziv iz Zagreba da posjeti zemlju svojih predaka, naš sugovornik je ubrzo pozitivno odgovorio.
Tijekom svojeg putovanja po Europi 2006. godine posjetio je i glavni hrvatski grad te se osobno upoznao s rođacima.
Tada se obratio i pravnoj službi Hrvatske matice iseljenika da mu pomogne u traganju za podrijetlom.
Doznao je tako mnoge pojedinosti o svojim korijenima, kao primjerice i činjenicu da je njegov djed rođen u selu Ruminu u Cetinskoj krajini podno planine Dinare.
Kad je to, vrativši se u Čile, rekao majci, odlučili su ime restorana preimenovati u "Dinara".
Ne samo da ovaj ugostiteljski objekt nosi hrvatsko ime nego njegovu fasadu krase i uzorci crveno-bijelih hrvatskih kvadratića.
Kako internet, uz svoje svima znane negativne strane, ima i neprocjenjivu vrijednost, posebice u traganju za izgubljenim osobama, dokazuje i ova lijepa hrvatsko-čileanska priča.
Hrvoje Salopek
