U kanadsko-hrvatskoj zajednici na širem području Toronta zaista smo siromašni u medijima.
Imamo subotnji polusatni televizijski program koji se još dvaput tjedno ponavlja i tri radijska programa koji se čuju samo jednom tjedno.
Novina nemamo. U hrvatskim prodavaonicama kupujemo razne tiskovine iz domovine, poput Večernjeg lista starijih datuma.
Tijekom Domovinskog rata medijski smo bili daleko bogatiji. Radijski program "Zvuci Hrvatske" slušali smo svakog dana, jer da nije bilo tako, nisam sigurna koliko bi bili organizirani.
Radio o kojem vam danas pišem emitira iz središta Toronta s multinacionalne postaje, a vlasnici i voditelji hrvatskog programa su Karmen i Ivica Lončarić iz Mississauge.
Kanadsko-hrvatska zajednica s područja Mississauge, Oakvillea, Norvala, Hamiltona i Niagare sluša ga na valovima AM 1540, ali i putem interneta - CHIN Radio 1540.
Ugodni glasovi ovog dvojca gosti su brojnih domova tijekom svakog nedjeljnog ručka, jer već nekoliko godina "Zvuci Hrvatske" emitiraju samo jednom tjedno. Jasno, iz ekonomskih razloga, što je gotovo nemoguće povjerovati u ovako brojnoj zajednici.
Ivica je u Kanadu došao 1958. godine, a Karmen 1976. Namučili su se poput svih nas, ali budući da su oboje bistri i poduzetni ljudi, pronašli su svoj put prema uspjehu.
Tijekom Domovinskog rata stalno smo bili uz njihov program, a nakon svake emisije telefonske žice bi se zažarile.
U to vrijeme "Zvuci Hrvatske" odradili su lavovski posao obavještavajući kanadsko-hrvatsku zajednicu o događanjima u domovini. Izravno u eter pozivali su ljude koji su iz minute u minutu izvještavali što se događa diljem Hrvatske.
Plakali smo kad je govorio Siniša Glavašević, veselili se i žalostili porukama poznatih ili nepoznatih ljudi.
Nezaboravan je, barem za mene, trenutak kad je Hrvatska priznata. Svoju emisiju tog dana "Zvuci Hrvatske" započeli su zvonjavom sa zagrebačke katedrale. Sjećam se kao danas, stajala sam u svom uredu, a suze su samo išle jedna za drugom.
Često slušam kako neki govore da nije veliki posao imati vlastiti radijski program. Ne znam jesu li ikad razmišljali kolika je to ustvari obveza.
Gotovo 30 godina "Zvuci Hrvatske" emitirali su šest dana u tjednu! Voditelji su morali biti na radnom mjestu bez obzira na sve obiteljske probleme, slavlja i izazove.
Srećom, Lončarići su imali dobrog pomoćnika, gospodina Martina Latinčića. On se bavio sportskim izvještajima, ali i mnogim drugim stvarima.
"Zvuci Hrvatske" kanadsko-hrvatskoj zajednici znače mnogo. Na širem području Toronta danas imamo tri takve postaje, no ovaj je program, zahvaljujući Karmen i Ivici, uistinu poseban.
Na njemu slušatelji javljaju svoje najvažnije vijesti, obavještavaju zajednicu o rođenju, vjenčanju, smrti, proslavi rođendana, godišnjici braka, imendanu, krštenju... Šaljemo i čestitke za Božić, Novu godinu, Uskrs...
Sve slavimo i žalimo zajedno. Taj program je dio svih nas ovdje, ali i brojnih Hrvata diljem svijeta, jer čujem kako se "Zvuci Hrvatske" slušaju svagdje.
Svake nedjelje od 12 sati po kanadskom vremenu kad čujete pjesmu "Kome bi šumilo more moje sinje" znat ćete da počinje naš radijski program. Na kraju emisije je pozdrav domovini, s Lijepom našom, najljepšom pjesmom svih vremena.
Program "Zvuci Hrvatske" dobitnik je brojnih priznanja, a gospodin Lončarić proglašen je etničkim novinarom godine.
Posljednja, najnovija nagrada za naše vrijedne supružnike, stigla je nedavno od kanadsko-hrvatske gospodarske komore povodom 50 godina djelovanja u zajednici.
Mojim prijateljima Karmen i Ivici hvala na predanom radu za domovinu, a "Zvuci Hrvatske" primite iskrene čestitke povodom velikog jubileja - gotovo pola stoljeća rada.
Takvu čast vjerojatno imamo samo mi u Kanadi.
Moja Hrvatska je projekt za koji pišu hrvatski iseljenici i ljudi s iskustvom života izvan domovine!
A ne dozvoljavaju nam ni da gledamo HTV preko interneta. Posije svega sto je dijaspora ucinila za Hrvatsku!