Naslovnica Priče

Hrvati iz Australije preko Facebooka doznali da se prodaje njihov dom

Mnoge emotivne poruke pokazale su koliko je značio onima koji su se rodili i rasli u tom gradu
04. srpnja 2017. u 16:07 1 komentara 6662 prikaza
Foto: allhomes.com.au
Pogledajte galeriju 1/6

Dimbulah je grad uvučen u unutrašnjost sjeveroistoka Australije, u Queenslandu, prema kojem su se početkom prošlog stoljeća zaputili useljenici iz raznih zemalja privučeni velikim otkrićem zlata i povoljnim zemljištem za uzgoj. 

Cipele Ostali su samo kameni zidovi i vrata Vratila se u Hrvatsku pa nakon 52 godine našla cipele na istom mjestu

Mjesto je maleno, sa stotinjak ljudi, a većina živi na mnogobrojnim okolnim imanjima. Broj mještana brzo opada. Prema podacima popisa stanovništva iz 2011., bilo ih je 1414, a prema najnovijem 1050. 

Isto se događa s pripadnicima hrvatske zajednice. Tako danas hrvatskim jezikom govori 13 ljudi, za razliku od prethodnog popisa kada ih je bilo 32.

A kako je počela hrvatska priča u Dimbulahu? Plodna zemlja i početak sadnje duhana 1928. godine privuklo je mnoge naše iseljenike iz područja Imotske krajine, Hercegovine i Dalmacije.

U gradiću je 1982. otvoren Hrvatski dom, najmanji u Australiji, u koji su dolazili i pripadnici naše zajednice iz gradova Cairnsa i Mareebe. Služio je vjerno mnogo godina. 

Međutim, kao što je popis stanovništva pokazao, mladi su svoju budućnost prepoznali u velikim središtima. Većina ih je odselila, a ona čeljad koja je ostala i brinula o domu obolijeva i stari. 

Tako je šira australska hrvatska zajednica nedavno preko Facebooka doznala da se Hrvatski dom u Dimbulahu prodaje. Nije razlog u financijskim poteškoćama jer nema nikakvih dugova.

Mnoge emotivne poruke pokazale su koliko je značio onima koji su se rodili i rasli u tom gradu. Linda Matija smatra da ga treba pretvoriti u muzej koji bi prikazao stoljetnu povijest naših ljudi i dati općini na održavanje jer je pripadnika zajednice u gradu sve manje. 

Ako se klub raspusti, bit će kao da Hrvata tamo nikada nije ni bilo. A njihovi preci u njega su uložili dušu i srce. Naime, prema australskom zakonu, kad se prodaju domovi etničkih zajednica, zarada ne ostaje članovima nego mora ići u humanitarne svrhe ili ustanovi sličnog djelovanja. 

Predrag Drago Simunovich odgovorio je kako je teško prihvatiti vijest s obzirom na toliko dobrih i prelijepih uspomena vezanih uz dom.

Hrvatski centri stvarani su uglavnom dobrovoljnim radom i od zajednice darovanim sredstvima. Krediti su se vraćali redovno. U njima se veselilo, slavilo i tugovalo. To su mjesta gdje se i usput svraćalo kako bi se sreli prijatelji. U njima se sakupljala pomoć za Hrvatsku, naročito za vrijeme Domovinskog rata.

Naši ljudi nisu bili najveća etnička skupina u Dimbulahu, ali su bila jedina koja je imala svoj dom i zahvaljujući gostoprimstvu u njega su dolazili i pripadnici mnogih drugih zajednica.

Luka Budak, ravnatelj Centra za hrvatske studije na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu, svoj najnoviji blog posvetio je toj temi. Opisuje kako se organizacije koje se nađu u takvoj situaciji mogu ujediniti sa sličnim udrugama.  

Tako je, navodi dalje, dobar primjer bilo spajanje Hrvatskog kluba Jadran – Hajduk s Hrvatskim klubom Kralj Tomislav u Sydneyu. Kad je prvi bio prodan, zarada je ostala i služila hrvatskoj zajednici.

S obzirom na to da ne postoji hrvatski klub ili dom sličnog sadržaja u blizini Dimbulaha, predlaže da zarada od prodaje doma ide u Hrvatsku znanstvenu zakladu Australije kako bi se mogla davati školarina pripadnicima mlađeg naraštaja naših iseljenika. 

"Ako želimo ovdje sačuvati hrvatski identitet, moramo uložiti u obrazovanje naših mlađih naraštaja", naglasio je.

Naime, godine 1983. uspostavljena je katedra hrvatskog jezika na sveučilištu Macquarie u Sydneyu. Studij, koji se u međuvremenu proširio i na povijest, financira se od djela školarina, a najviše preko Hrvatske znanstvene zaklade u Australiji koju sufinanciraju hrvatska zajednica i Vlada Republike Hrvatske. 

I da zaključimo s reakcijom Olge Klaricich na spomenuti blog: "Vidjet ćemo kako će završiti priča. Ja bih voljela da se novac da Zakladi za školovanje mladih. Dom je darovao puno lijepih uspomena, ne samo našim ljudima nego i svim nacijama koje ovdje žive. Bio je košnica raznih aktivnosti. Nažalost, mladi su krenuli svojim putem. Mi ostali sporije se snalazimo. Želim čestitati svim prošlim članovima na njihovoj posvećenost zajednici i velikom srcu koje su imali za nju".

Preostaje nam vidjeti što će članovi društva odlučiti na svom skupu.

Njemačka marka Da je posao lagan, zar bi mene čekao? Kakav je zapravo bio život gastarbajtera u Njemačkoj Lucija Josipović Veliko iseljeničko srce Kako su maturanti izbjeglice završili razred u Kanadi: Iako nam je to bilo lijepo iskustvo, svi smo jedva čekali vratiti se Darko Zorić Australski Hrvat Poslušajte hrvatsku verziju jedne od najizvođenijih pjesama 20. stoljeća

Elipso

  • Stipehorvat:

    Dimbulah je mali gradic okruzen farmama manga u zadnje vrijeme a prije farmama duhana. Od kada se ne uzgaja duhan koji je bio profitabilan mladi su poceli odlaziti u velike gradove, tako da su ostajali samo stariji. U zadnje vrijeme ... prikaži još! su I oni prodali svoje farme I presli zivjeti u Mareebu ili u Cairns. U Hrvatski Dom nitko vise ni ne zalazi tako da nema svoju svrhu kao prije. Malo tko od mladjih je uopce I ostao u tim krajevima. Kako nije bilo puno Hrvata tako ni djeca nisu naucili Hrvatski kao recimo u Sydneyu ili Melbourneu gdje su Hrvatske zajednice velike I gdje su djeca imala priliku da se upoznaju sa drugim Hrvatima.. Ti potomci su uglavnom ozenjeni I udati sa drugim Austracima koji govore samo Engleski I Hrvatstvo se pomalo zaboravlja. Recimo da u slijedecih 10 godina mozda nece vise biti niti jedna osoba koja je kao emigrant dosla iz Hrvatskih krajeva. Nazalost u Dimbulah I Mareeba ce u skoroj buducnosti nestati Hrvatsko ime.