"Knjiga 'Hrvati u Argentini' posvećena je svima onima koji počivaju daleko od domovine i onima koji su se vratili u Hrvatsku", kaže Carmen Vrljičak, novinarka, književnica i sveučilišna profesorica koja danas živi na relaciji Hrvatska – Argentina.
Carmen se rodila u Španjolskoj, otac joj je bio diplomat u veleposlanstvu u Madridu za vrijeme NDH.
"Osmero nas je braće i sestara. Prvi put sam došla u Hrvatsku kao dopisnica 1992. godine", otkriva naša sugovornica koja je izdala jedanaest knjiga, od kojih su neke i četvrti put izdane.
Njezino djelo "To je bilo ovako – Croacia" sa španjolskog je prevedeno na hrvatski jezik.
"Nakon što je pročitao knjigu, Tonko Maroević odmah ju je htio prevesti na hrvatski jezik. Bila sam zaista ponosna. Zapitala sam se kako bi bilo da Freud pozove likove kao što su Hamlet, Hektor, Borges, Edipo (koji se buni protiv Freuda jer zbog njega ne može počivati u miru), Rulfo, stari Karamazov, Hans Castorp (iz Čarobnog brijega), prognanici i Kafka i drugi. I oni govore o okolnostima, hrabrosti i strahu od sudbine zbog egzila", pripovijeda Carmen.
Najuspješniji joj je roman svakako "El amor prohibido de Belgrano" koji balansira između fikcije i povijesnih činjenica.
"Belgrano je vodio oslobodilački rat protiv Španjolaca. Roman je i protest protiv rata. Opisuje sve ono što dolazi s ratom, a to Hrvati itekako znaju", priznaje naša sugovornica.
Iako ne poznaje dovoljno iseljenike u Europi, misli kako su oni u velikoj prednosti u odnosu na Hrvate iz Argentine i Čilea. Naravno, zbog manje udaljenosti.
"Kod nas je nostalgija za domovinom zaista snažna i to je jako vidljivo. I to se prenosi na unučad, praunučad. U knjizi 'Hrvati u Argentini' iznosim nevjerojatne priče o tome", ističe Carmen.
Sama ne osjeća više toliko nostalgiju za domovinom jer ju je ona dovukla natrag. Pola godine živi u Hrvatskoj, a pola u Argentini.
Posljednje njezino djelo o blaženom kardinalu Stepincu dostupno je u hrvatskim knjižarama, a Carmen već radi na novoj knjizi.
"Uvijek radim na nečemu novom, ali gotovo nikada ne kažem o čemu je riječ. Ako kažem, izgubim snagu za to", objašnjava spisateljica.
ne osjeca nistalgiju bravo al kad bu glasala u nase ime onda bu nostalgicna po obicaju pate fol za domovinom a neki ni hrvatski neznaju e patnje i uzivancije