Radostan sam što mogu svakome od vas i vašim obiteljima poželjeti sretan, kršćanski i svet Božić.
Obraćam se vama, dragi prijatelji, koji živite u Hrvatskoj, i svima vama koji ste – zbog različitih razloga – daleko od domovine i živite na raznim stranama svijeta.
U ovim svetim danima jednostavno želim s vama podijeliti misli koje me prate.
1. Prije svega, želio bih naglasiti kako ovdje u Hrvatskoj, kao i svuda u većinski katoličkim zemljama, ovih dana sve govori o Božiću: ulice, trgovine, jaslice i božićna drvca, pjesme, darovi, a također tradicionalna kuhinja. To je lijepo i, nema sumnje, pridonosi božićnom šarmu.
No, sve to može predstavljati i određenu zamku: ograničiti se na razmatranje Božića samo kao lijepog narodnog običaja; ograničiti se na izvanjsko, na konzumističke kriterije mjerene darovima ili ugodne trenutke koje provodimo zajedno. Ukratko, to je rizik banaliziranja Božića i gubljenja iz vida dubokog duhovnog značenja koje bi Božić trebao imati.
2. Kako onda možemo živjeti Božić u njegovu autentičnom kršćanskom značenju? Što nas naša vjera poziva slaviti danas, ovoga blagoslovljenog dana?
U biti, odgovor je vrlo jednostavan. Isusovo rođenje nam na snažan način govori o Bogu.
Božić nam poručuje da je Bog u kojega vjerujemo i brižan Otac koji brine o nama, svojoj djeci. I zato nam dolazi ususret, šalje Sina Isusa kako bi nam ponovno otvorio put, oslobodio nas od zla i priveo nas ponovo u nebeski dom.
No, jasno je da sve to možemo shvatiti i živjeti samo ako smo sposobni – poput pastira i mudraca s Istoka – ići u Betlehem, zastati pred špiljom, kontemplirati i meditirati Božje otajstvo koje se objavljuje u Djetetu Isusu.
Osobno sam uvjeren da, ako ćemo pronaći vremena duhovno poći u Betlehem – u svojim crkvama, kućama, u svojem životu, Božić će nam biti stvaran, onakav kakav je bio i mudracima i pastirima.
Poput njih, siguran sam da ćemo kušati toliko radosti, spokoja, nutarnjeg mira, jer ćemo shvatiti da maleni Isus nije tek obično djetešce već Sin Božji rođen radi našega spasenja. Osjetit ćemo također da nismo sami na životnim putovima.
Shvatit ćemo da nam je Bog blizu, i to uvijek, čak i u teškoćama, ma koliko male ili velike bile. I doista, blizu nam je osobito u teškoćama, kako bi nam dao snage, svjetla i pokazao nam put pobjede.
3. Dodao bih još jedan element koji smatram važnim. Sveti Otac Franjo često ponavlja da nas razmatranje Oca Nebeskog koji dolazi ususret u Isusu također poziva da u svojem svakodnevnom životu ostvarimo slično djelovanje prema braći koju susrećemo na životnom putu.
Drugim riječima, pozvani smo prema drugima odnositi se onako kako se Bog odnosi prema nama.
Papa jako inzistira na potrebi da mi kršćani preuzmemo obvezu izići iz naših malih ili velikih egoizama, učiniti se siromašnima duhom, ići prema svima, bez razlike, sve do periferija svijeta, prijateljski i s poštovanjem, zadovoljni u naviještanju i svjedočenju radosti Evanđelja, za izgradnju boljeg društva.
Na osobit način trebali bismo ići prema onima koji su daleko od vjere i prema najsiromašnijim slojevima društva koji najviše osjećaju potrebu riječi solidarnosti i nade.
Ovo mi se čini osobito važno u kontekstu pastoralne obnove na koju je papa Franjo pozvao u "Radosti Evanđelja" na početku svojega pontifikata te često to ponavlja u konkretnim prilikama života Crkve.
Dobro mi je poznato s kojom revnošću naše zajednice nastoje ostvariti ove smjernice te bih vas želio pozvati da obnovite ovu zadaću Crkve posebno danas, na Božić.
I u tim je riječima moja božićna čestitka koju rado izričem.
Ovo je vrijeme radosti jer Bog nam dolazi u daru Sina Isusa. Ali to je također vrijeme obnove obveze solidarnosti, otvorenosti, susreta, dijaloga, brige za druge.
Prihvatimo poziv pape Franje. Pođimo u Betlehem. I odande iziđimo, pođimo sve do nakraj svijeta!
Sretan Božić!
