Šesta godina održavanja nastave hrvatskog jezika uspješno je privedena kraju. Prostorije i tehnološka pomagala u glavnom uredu Hrvatske bratske zajednice su idealni za učenje hrvatskog jezika. Tečajevi se održavaju svake srijede navečer a dostupni su za sve osobe starije od 19 godina. Posljednju večer tečaja hrvatskog jezika održanog 15. ožujka 2023., učenici su trebali za domaću zadaća napisati jednu kratku priču: početnici prema svom izboru a napredniji razred na temu „Moja domovina“. Evo njihovih sastavaka.
Justine Čakanac: Ja sam iz Pittsburgha. Ja sam Amerikanka i Hrvatica. Doktorica sam bila za očne bolesti a sad sam u mirovini. Moje oči su zelene. Moja kosa je smeđa a omiljena mi je boja roza. Ja volim hrvatske tradicije. Ja imam dobrog muža, i dvoje djece – jednu kći i jednog sina. Moja djeca su ljubazna i odgovorna. Mi imamo i psa. Zove se Rambo. On je bijelo-smeđe boje. Mi volimo Ramba ali on je „magarac“. Moje podrijetlo je iz Hrvatske. Moja dva djeda i moje dvije bake su iz Hrvatske. Oni su iz Samobora, Jastrebarskog, Bosiljeva i Bakarca. Ja hoću putovati u Hrvatsku. Želim posjetiti mjesto rođenja od moje obitelji. Želim da vidim plavo Jadransko more, zelene šume Gorskog kotara, Mariju Bistricu i Zagreb. Namjeravam putovati u 2024. godini. Hrvatski jezik učim jednu godinu i malo govorim. Moja učiteljica se zove Hilda. Hilda je odlična: pametna, zanimljiva i komunikativna. Sretna sam što učim hrvatski jezik. Hvala Hrvatskoj bratskoj zajednici!
Ja se zovem Amy-Gabrielle Bartolac. Ja imam trideset jednu godinu. Moj rođendan je u veljači. Moje oči su plave a moja kosa smeđa. Ja živim u North Huntingdon. Ja sam iz Pittsburga. Ja volim moju obitelj i mog pas koji se zove Rambo. Ja imam jednog brata. On se zove Michael. On ima dvadeset sedam godina i on je doktor. Ja sam studentica hrvatske škole. Ja radim od kuće za kompaniju iz San Francisca na poslu odnosa s javnošću. Pomažemo drugim kompanijama s pričama o promocijama. Ja volim putovati. Volim putovati u Francuske, u Pariz jer ja govorim francuski jezik ali nisam Francuskinja. Ali ja hoću putovati u Hrvatsku jer ja sam Hrvatica i ja hoću znati o mojem podrijetlu. Volim sport, kazalište i volim plesati. Skijašica sam! Volim ići u knjižnicu i na sladoled u slastičarnicu.
Bok! Zovem se April Clark. Ja živim u Pittsburghu, u Americi. Nemam djece ali moj od sto trideset pet funta pas Nesta je moja beba. Moja baba i deda su iz Hrvatske, iz Karlovca. Moja baba je iz Svetičko Hrašće i moj deda je iz Malog Erjavca. Moja baka je došla u Ameriku sa šesnaest godina. Ona je bila hrabra, jaka i ljubazna. Ja sam ju voljela jako. U svibnju 2019., moja mama i ja smo išle u Hrvatsku na tri tjedna. Mi volimo more na Hvaru, slapove Plitvice i rijeke u Karlovcu. Ja sam sretna što učim hrvatski jezik. Uživala sam jako na tečaju. Hvala lijepo Franjo Bertović i učiteljici, Hilda Obadić na ovom programu.
Dobra večer! Ja sam Chris Sipkovich Happ. Ja sam Slavonkinja i Hrvatica. Moji tatini roditelji se emigrirali iz Dubranec, Jugoslavija i živjeli su u Versailles. Moji mamini roditelji su emigrirali iz Giglovce Czechoslovakia i živjeli su u Duqesne. Ja imam jednu sestru. Ona se zove Carol. Ja sam iz Versailles Boro. Bila sam član Versailles Junior Tamburitzans i svirala sam prim i plesala kolo. Moj muž živi u Traffordu. Mi imamo dvije kćeri i jednog sina. Zovu se Carrie, Meghan i Justin. Mi imamo šest unučadi a, zovu se Grayson, Claire, Cayleigh, Brookelyn, Addie i Audrey. Imam i tri mačke: Buddy, Sadie i Roxy. Sadie je siva a Roxy je crna. Hilda je divna učiteljica. Hvala Ti što si naša učiteljica hrvatskog jezika!
Phyllis Gerber, ja počinjem s citatom: „Moj brat je rođen 14. travnja 1893. Moja sestra Eva rođena je 15. svibnja 1886. Umrla je 8. siječnja 2957 a, pokopana 11. siječnja.“ Ovo su zapisane riječi moje bake Rože Luketić iz Ogulina, iz Hrvatske. Ona se je udala za Danu Francetića iz Desmerica, došli su u Ameriku tisuću devetsto šeste i živjeli su u McKeesportu. Zvali smo ih baba i deda. Imali su desetero djece. Samo je četvero preživjelo. Moja majka, Ana je bila najmlađa. A, ja sam najstarija kći od John i Ane Gerber. Ja sam rođena tisuću devetsto četrdeset prve. Imam osamdeset dvije godine. Ja imam dva starija brata i jednu mlađu sestru. Kad sam bila dijete, moja baka mi se obraćala na hrvatskom jeziku ali je nisam razumjela. Sad idem na tečaj hrvatskog jezika da naučim čitati hrvatski. Želim čitati bilježnicu od svoje bake.
Ja se zovem Mary Beth Renze. Rođena sam u Pittsburghu. Imam pedeset osam godina. Moj muž se zove Bill i imamo troje djece. Oni se zovu Conlon, Julia i Liam. Ja sam studentica hrvatskog jezika. Volim ići na hrvatske piknike u Kennywood i tamo jedem janjetinu pečenu s ražnja. Volim gledati i slušati tamburaše. Učim kuhati sarmu, breskvice i orahnjaču. Moja mati je državljanka Republike Hrvatske. Njezin djed je iz Primoštena. Želim živjeti u Primoštenu jednog dana. Hvala Hilda i Franjo za hrvatsku školu!
Bok prijatelji! Ja sam Patty Kearns. Ja sam iz North Huntingdona, Pennsylvanie. Ja imam šezdeset tri godine. Imam zeleno-smeđe oči i sijedu kosu. Živim u šumi, u drvenoj kući. Profesorica sam glazbe trideset osam godina. Ovo mi je prva godina u hrvatskom razredu i volim dolaziti na satove hrvatskog jezika. Mislim da je učiteljica Hilda simpatična i ljubazna. Želim naučiti i govoriti hrvatski jezik. Volim plesati kolo i svirati klavijature u Sacred Heart Adult Orkestru. Želim posjetiti Hrvatsku 2024. To je sve!
Susan Stafura: Moji predci nisu došli iz Hrvatske u Ameriku. Tatini predci su došli iz istočne Slovačke i zapadnih Ukrajinskih sela, koja su bila u Karpatskim-Rusynim područjima. Oni su došli u istočnu Pennsylvaniu u vrijeme od 1880. do 1890. Mamini roditelji su došli iz jugoistočne Poljske. Stigli su i oni u istočnu Pennsylvaniju. Svi su jako naporno radili da bi imali dobar život u ovoj novoj domovini. Kao što možete shvatiti, nemam hrvatske pretke. Ali ja sam mnogo naučila o svojim kulturama kao i o hrvatskoj kulturi. Uživam naučiti hrvatski jezik kao i hrvatske pjesme i glazbu. Sada ja učim svirati tamburu jednu dječju hrvatsku skupinu.
Bernice Janzetić (Yanzetich): Dom je tamo gdje je srce. I ako sam rođena u Americi, volim tradiciju, glazbu i hranu starog zavičaja. Od kad sam bila mala moja obitelj je zadržala mnoge blagdanske tradicije koje sam zavoljela. Iz ovog razloga moje srce osjeća da su i Amerika i Hrvatska moje domovine!
Arlene Domenčić: Moje prvo putovanje u stari kraj je bila Hrvatska. Hrvatska je prekrasna zemlja. Hrvatski narod je srdačan i gostoljubiviji. Naše putovanje se je poklopilo s Omladinskim tamburaškim festivalom i dalo nam je priliku obići mnoge gradove i mjesta. Putovali smo uz lijepu obalu Jadrana. Vrhunac ovog izleta bio je posjet selu Bubnjarci. Tamo smo upoznali tetu mog muža, stričeve i rođake. Rodbina nam je priredila dobrodošlicu i zabavu s mnogo hrane, pića i slavlja. Svi smo se dobro sproveli!
Robert Luketić: Moja domovina je Hrvatska jer su svi, djede i bake iz Hrvatske. Moj djed s tatine strane je Roko Luketić. On je bio iz Desmerica. A, djed moga oca, Ivan Jarnević, bio je iz Bosliljeva. Moj djed s mamine stane, Ivan Kolić, bio je iz Modruške Munjave kod Josipdola. Moja baka, Janja Pavličić je bila iz istog sela. Hrvatsku sam posjetio pet puta. Svaki put kad sam posjetio Hrvatsku posjetio sam i obitelj. Slijedeće godine opet planiram ići u Hrvatsku. Zato, i ako sam rođen u Americi, Hrvatsku zovem svojom domovinom.
Draga Lukšić: Volim živjeti u SAD-u. Ova zemlja ima sve što mi treba. Jako želim da više mojih rođaka živi ovdje. Morati ću otputovati u Hrvatsku i posjetiti ih. Mislim da mi je pola srca u Hrvatskoj a pola ovdje.
Larry Domenčić: Prije nekoliko godina naša obitelj otputovala je u malo selo Bubnjarci, u Hrvatsku, rodno mjesto moje majke. Svi naši rođaci: stričevi, tetke i ostala rodbina su nas dočekali. Nakon večere i slavlja, prvo smo se zaustavili kod stričeve klijeti s vinom i šljivovicom. Zatim smo prošetali do rijeke Kupe. Preko rijeke je Slovenija. Bili smo sretni jer je dan bio veseo i ugodan. Ovo je moja draga uspomena iz domovine Hrvatske.
Jim Shustric (Šostarić): U 2021. otputovao samu Hrvatsku s dvije sestrične. Stigao sam u mjesto odakle je pola mojih predaka. Krenuli smo iz Dubrovnika i putovali u Zragreb. Obišli smo mnoga mjesta putem. Sva su mjesta bila vrlo ljepa i ljudi vrlo ljubazni. Iz Zagrebu smo otišli u Jastrebarsko posjetiti još jednu obitelj. Nikad prije ih nisam sreo. Primili si nas u svoj dom i učinili da se osjećamo kao obitelj. Ovo putovajne je bilo vrlo važan dio života za sve nas. Bio je to dio mog nasljedstva koje mi je nedostajao. Živjela Hrvatska!
