“Vitezovi predragocjene Krvi Kristove” udruga je katoličkih muževa iz Sydneya koji se godinama okupljaju pod geslom “ Bog, obitelj, Domovina” s time da se ovo Domovina osim na onu Nebesku; misli i odnosi – i na Australiju u kojoj žive ali i na Hrvatsku u kojoj su mnogi od njih i rodjeni. Pored niza humanitarnih akcija prikupljanja novaca za izgradnju crkve u Africi, ili donacija dječjim vrtićima i bolnicama u Hrvatskoj, te redovitih mjesečnih okupljanja na tzv. “nedjeljnim doručcima”, i godišnjim trodnevnim duhovnim vježbama iz ove grupe od oko sedamdesetak muškaraca u razgovoru i molitvi došla je nova inicijativa koja je po svojoj svrsi i cilju upućena za cijeli svijet i sve kontinente a posebnost joj takodjer daje da ju u nju uključen svjetski poznat slikar hrvatskog porijekla Charles Bilich koji živi i radi u Australiji točnije u Sydneyu. Tim povodom portal Domovina razgovarao je sa Zoranom Mihaljevićem i Jakovom Periša koji su im predstavili ovu inicijativu i globalni projekat “Posvećenja Srcu Isusovu i Marijinu” katoličkih obitelji cijeloga svijeta.
Otkud ideja o pobožnosti “Srcu Isusovu i Marijinu” na ovaj novi način?
Jakov Periša -Izvorna ideja za obnovu posvećenja Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Marijina srca potekla je od Zorana Mihaljevića i “Vitezova Predragocjene Krvi.” U razgovoru sa Zoranom istraživali smo povijest ove pobožnosti i što smo više istraživali, otkrivali smo da je ta pobožnost duboko ukorijenjena u našu Hrvatsku baštinu. To nije nešto novo za hrvatski narod jer je papa Leo XIII 1899. posvetio čitav svijet Presvetom Srcu Isusovu, i hrvatski narod je odmah primio taj poziv 1900. godine, kad se je 160 000 mladih iz Hrvatske posvetilo Presvetom Srcu. Namjera ove posvete bila je da se svake godine obnavlja i upravo je to i naša namjera i želja – da usadimo taj poziv posvete u hrvatski narod slijedeći primjer naših predaka – da se svake godine posveti obitelji Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu.
Zoran Mihaljević – Koliko se sjećam, moja veza s Presvetim Srcem počela je još na početku moga puta povratka vjeri otaca i povratku Gospodinu, mene sina razmetnoga. Bilo je negdje krajem 80-ih ili početkom 90-ih godina kad sam čuo propovijed fra Euzebije Maka u Sydneyu u vezi s pobožnostima prvih petaka, to jest posljednjeg od 12 obećanja koja je Isus objavio svetoj Margareti Mariji Alacoque onima koji prakticiraju pobožnost prema svom Presvetom Srcu:
“Svemoćna ljubav moga Srca dat će svima onima koji će primiti pričest prvog petka u devet uzastopnih mjeseci milost konačnog pokajanja; neće umrijeti, niti ako ne prime sve sakramente; Moje srce bit će njihovo sigurno utočište u zadnji čas.”
Shvatio sam da vršenje pobožnosti devet prvih petaka jamči ulazak u nebo. Mislio sam da je ovo jednostavan način dolaska u nebo i put koji će trajati manje od godinu dana, i s time je put moje vjere počeo ozbiljnije. (mislio sam da je riječ o samo devet mjeseci, ali hvala Bogu, moje putovanje nije završilo i traje sve ove godine do danas).
U godini 2000. počeo sam prisustvovati svakodnevnim misama u crkvi Svete Margarete Marije u Merrylandsu. Tada zapravo nisam ni primijetio niti razmišljao o imenu crkve ili o svecu po kojem je dobila ime. Župu sam odabrao jer je to bila jedina crkva u blizini koja je svakodnevno imala misu u ranim satima. Crkva u kojoj sam ranije prisustvovao dnevnoj misi bila je prikladnija jer mi je bila na putu poslu, ali unatoč tome, vidim da sam nježno “odgurnut” od nje i doveden do župe svete Margarete Marije Alacoque. Tek sada shvaćam i vjerujem da je Gospodin želio da dodjem u župu svete Margarete Marije na svakodnevnu misu iz više razloga, ali prvenstveno da me usmjeri u smjeru dublje pobožnosti prema Njegovom Presvetom Srcu, meni još uvijek relativno nepoznatoj.
Mnogo godina kasnije, krajem 2014. ili početkom 2015., kao odgovor na rat vjere i kulture koji se rasplasamsao u cijelom svijetu pa i ovdje u Australiji oko nas, nekoliko nas muškaraca susrelo se prvi put da razgovaramo o sredstvima za poticanje i nadahnuće drugih dobrih ljudi da preuzmu aktivnu ulogu u svojoj vjeri, obiteljima i društvu u cjelini. Ovaj prvi susret doveo je do formiranja “Vitezova Predragocjene Krvi”. Dogovoreno je da prvi petak pobožnosti budu uvjet za viteza našeg reda. Kako je vrijeme odmicalo, obveze viteza Predragocjene Krvi dalje su se razvijale, a početkom 2018. godine dogovoreno je da ustoličenje Presvetog Srca Isusova u obiteljski dom postane još jedan važan uvjet ulaska u naše društvo.
Kasnije iste godine upućen je prijedlog da se poznatom hrvatskom umjetniku Charlesu Billichu povjeri izradu umjetničkih djela Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina za našu godišnju dobotvornu večeru te 2019. godine. Inspirirani ovom inicijativom, u procesu planiranja za nastupnu hrvatsku tzv. “Mušku konferenciju” tj. naše Duhovne vježbe za ožujak 2019. godine zamišljen je grafički logotip konferencije; logotip je postao “Miles Christi – Za Vječni Dom Spremni”; odabran je grafički prikaz hrvatskog grba s Presvetim Srcem u središtu. Ovaj grafički prikaz inspiriran je Gospodinovim porukama svetoj Margareti Mariji 16. lipnja 1675., kada je zatražio da francuski kralj doda Presveto Srce i njegov lik u svoje životno okružje.
Dok sam vršio daljnja istraživanja posvećenja Presvetog Srca i ustoličenja slike Presvetog Srca u kućama i popratne obiteljske posvete, naišao sam na priču o nevjerojatnom svećeniku koji je bio odgovoran za uspostavu i promociju ustoličenja, svećenik je bio otac Mateo Crawley.
Jakov Periša – Sjećam se kao dijete koje je odrastalo u hrvatskom kućanstvu u Sydneyu, imali smo na zidu u dnevnoj sobi pored raspela , slike Presvetog srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina. Imali smo i slike u svojim spavaćim sobama. Bio je to središnji dio doma gdje se je obitelj okupljala kako bi molila obiteljski krunicu. Ovo sjećanje i pobožnost čvrsto su utisnuti u mom srcu. Nisam tada znao točno značenje tih slika, niti bogatu povijest posvećenja hrvatskog naroda.
Koja je posebnost ove pobožnosti u odnosu na druge postojeće?
Jakov Periša – Sveto pismo nadahnulo je ljude da slikaju mnoge vjerske slike tijekom stoljeća, ali niti jedna nije važnija od Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina jer ih nisu prikazali pobožni katolici, nego su nam ih otkrili sami Isus i Marija. Da bismo razumjeli pobožnost, moramo pogledati prikaz dvaju srca. Presveto Srce Isusovo ima Križ koji simbolizira konačnu žrtvu ljubavi za čovječanstvo. Trnovu krunu koja simbolizira njegovu patnju i agoniju njegove Muke i smrti, Plamen koji simbolizira njegovo srce koje gori za ljubav prema čovječanstvu i Ranu koja je probijena na križu i Njegova krv koja je prolivena za nas. Slika Bezgrješnog Srca pokazuje bijele ruže što simbolizira njezinu čistoću i besprijekorno začeće i djevičanstvo. Plameni pokazuju njezinu ljubav prema Gospodinu i prema nama, a mač je bol koju je trpjela svjedočeći patnji svog sina Isusa. Predanost dvaju srca također privlači mnoga obećanja koja su Isus i Marija otkrili svecima. Živeti ovu pobožnost i posvetiti sebe i obitelj Presvetom i Bezgrješnom Srcu najsigurniji je način postizanja mira u kući i potrebne milosti za vjerno ispunjenje stanja u životu i umiranje sakramentima Crkve i dosezanje neba.
Kako je došlo do suradnje s poznatim slikarom Charles Bilichom?
Zoran Mihaljević – Upoznali smo se s gospodinom Charles Bilichom godine 2017. kad je nas rado primio na sastanak da razgovaramo o našoj dobrotvornoj akciji za “Specijalnu bolnicu za Kronične bolesti dječji dobi “ u Bistri kraj Zagreba. Sjećam se da sam bio vrlo nervozan kad smo prvi put kontaktirali s njim znajući da je on poznati i veliki umjetnik, no Charles je doista vrlo jednostavan, pristupačan i velikodušan čovjek. Učinio je daleko više nego što smo ga pitali. Izuzetno je velikodušan sa svojim talentima i vremenom. Njemu je čast i privilegija pomagati svom hrvatskom narodu. Ne samo da je svjetski poznat veliki umjetnik, već je veliki domoljub i pravi čovjek.
On je prihvatio našu ideju da izradi umjetničko djelo za ovu akciju, i da to bude vezano uz Hrvate i našu vjeru te je tako nastalo djelo “Bog i Hrvati”. On nam je opet pomogao i za našu dobrotvornu akciju 2018. godine usmjerenu za “Stadlerov dječji dom – Egipat” u Sarajevo, ovaj put napravivši umjetničko djelo “Čuvari Hrvata”. Isto tako nam je opet pomagao za našu dobrotvornu akciji 2019. usmjerenu za dječji dom – “Kuća svete Terezije od malog Isusa” u Zagrebu, kada je izradio slike Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina.
Kroz molitvu i razmišljanje kako da promoviramo te proširimo posvećenje Presvetog Srca i ustoličenje slike( tj. unos slika u kuće i obitelji) Presvetog Srca i popratne obiteljske posvete, došla mi je ideja da bi mogli pomoći dječjem domu “Kuća svete Terezije od malog Isusa“ koji je nastradao u nedavnom potresu ove godine u Zagrebu a u isto vrijeme proširiti pobožnosti Presvetom Srcu Isusovom. Zamolili smo Charlesa Billicha da odredjeni broj (50 komada) kopije umjetničkih djela Presvetog Srca i Bezgrješnog Srca koje je napravio takodjer uz njegov potpis ponudi za prodaju. Hvala mu i ovo je prihvatio. Uz njegova brojna djela koja je darovao našoj ovdašnjoj hrvatskoj zajednici u Australiji tako su pridružena i ova Srca Isusova i Marijina.
S ovom promocijom pobožnosti krenuli smo ove 2020 godine u mjesecu lipnju koji je posebno posvećen Srcu Isusovu i Marijinu. Tiskali smo sav potreban materijal, knjižicu s molitvama i uputama kako da se učini posvećenje Presvetog Srca Isusova i ustoličenja slike u kućama te popratne obiteljske posvete (orginalne upute što ih je napisao otac Mateo Crawley) uz za nas Hrvate s našim starim grbom i zavjetnim križem. U ponudi imamo dvije opcije u vezi slika Presvetog Srca Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina; 1. Slike Charles Billicha – orginal kopije velicina A2 (limited edition 50 komada), za donaciju od $500 i više, a sav prihod od te prodaje ide za Dječiji dom u Zagrebu.
Opcija 2. Slike umjetnika Zabateri – kopije veličine A2 po cijeni od $35.
Koja je svrha i cilj ove pobožnosti?
Zoran Mihaljević – Potreba za ustoličenjem i posvećivanjem obitelji presvetom Srcu Isusovom danas je potrebnija više nego ikad prije. Tradicionalna obitelj kakvu poznajemo (kako ju je utemeljio naš Stvoritelj) napada se sa svih strana, od neprestane zauzetosti modernog života i bjesni razvod brakova, do globalnog zakonodavstva o redefiniciji braka i erozije značenja same obitelji.
“Obitelj je bila i sada je škola vjere, poligon za ljudske i građanske vrijednosti, ognjište u kojem se radja ljudski život i velikodušno je i odgovorno dobrodošlo. Nesumnjivo je da trenutačno trpi stupanj nevolja uzrokovanih sekularizmom i etičkim relativizmom, kretanjem stanovništva iznutra i izvana, siromaštvom, socijalnom nestabilnošću i građanskim zakonodavstvom koje se protivi braku, a podupirući kontracepciju i pobačaj kao budućnost naroda.”(Benedikt XVI, 13. svibnja 2007.)
“U naše vrijeme, prirodna i kršćanska obitelj postali su glavni predmet napada uništavanja civiliziranog svijeta od strane neo-marksističke rodne ideologije. Paradoksalno je da živimo u doba obitelji upravo zato što je pod napadom. Danas je obitelj pozvana svjedočiti božanskoj ljepoti njene suštine i svog poziva. ” (Biskup Athanasius Schneider, izvadak iz homilije dostavljen u Chartresu na Pedesetnicu 2015. u ponedjeljak)
Ustoličenje Presvetog Srca Isusova i posveta obitelji nije namijenjeno jednokratnom slavlju; to bi trebao biti uistinu događaj obraćenja za svaku obitelj koja se svakodnevno posvećuje životu za Krista, prihvaćajući Ga za kralja svoje obitelji. U svom pismu ocu Mateu, sveti otac Benedikt XV. objasnio je važnost ustoličenja:
“Ustoličenje prije svega propagira kršćanski duh u kući postavljajući u svakoj obitelji vladavinu i ljubav Isusa Krista. Čineći to, vi se pokoravate samom našem božanskom Gospodinu, koji je obećao da će blagosloviti sve domove u kojima je slika Njegova Presvetog Srca izložena pobožnosti i molitvi. Slijediti Krista ne sastoji se u dopuštanju da nas ovlada površno religiozno raspoloženje koje lako pokreće slaba i nježna srca do suza – potrebno je poznavati Krista, poznavati njegovu nauku, njegov život, njegovu strast, Njegovu slavu. Slijediti Krista znači biti prožet živom i stalnom vjerom”.
Širiti treba dakle ovu pobožnost na svaki hrvatski dom i obitelj u Hrvatskoj i Australiji te svijetu. I ne samo u hrvatske nego u sve kuće i obitelji cijeloga svijeta.
Kakve su reakcije vaše obitelji, okoline, vaših prijatelja i ostalih vjernika?
Izuzetno pozitivne i sve ih zanima što trebaju učiniti da bi prakticirali ovu pobožnost. To su uvelike preuzeli hrvatski muževi zasada uglavnom iz Sydneya koji ovu pobožnost žele u svojim domovima i obiteljima.
Kako se ljudi koje ovo zanima mogu informirati i gdje, kome da se obrate?
Sve informacije potrebne za ovu pobožnost i još mnogo toga mogu se pronaći na našoj web stranici Vitezova Predragocjene Krvi: www.kofpb.org
Vaša poruka našoj zajednici u Australiji i Hrvatskoj, i svim katolicima za ovo vrijeme korone i sva ona vremena koja dolaze?
Naša zajednica, u stvari svaka zajednica je izgrađena na obitelji, moralu i vjeri u Boga i Katoličku Crkvu. Hrvatske obitelji trebaju još jednom izgraditi svoju vjeru i moral na primjeru Isusa Krista, a siguran način da se održi budućnost naše vjere i kulture jest slijediti primjer naših predaka i posvetiti sebe i obitelj Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marija. Ta pobožnost je preuzeta odmah nakon poziva pape Leona XIII 1899. godine od strane Hrvatskog naroda, i naša vjera održala nas je kroz tri rata (uključujući nedavni Domovinski rat) i opet će nas održati kao narod posvećen dvama srcima – Isusa i Marije.
