Kako smo bili sretni i ponosni ovog ljeta za vrijeme Olimpijade! Naši športaši, koji žive i treniraju često pod nemogućim uvjetima, postigli su ono što je za mnoge veće i bogatije zemlje gotovo nemoguće – deset medalja hrvatskim športašima!
Gotovo stalno čitamo u novinama o uspjesima naših mladih na različitim svjetskim natjecanjima, bilo u znanju matematike, fizike ili računala! Velika većina naših mladih hrvatskih natjecatelja vraća se s mnogih svjetskih natjecanja okićena zlatnim medaljama ili je među najboljima. Tada smo tako ponosni na njih!
Častimo ih i slavimo. No koliko dugo se sjećamo njihovih uspjeha i što hrvatska Vlada radi na tome da se takvi mladi, sposobni ljudi zadrže u domovini? Moje pitanje hrvatskoj Vladi jest: što će se dogoditi s tim sposobnim mladim športašima, matematičarima, fizičarima?
Možda ono što se događa mladima iz Hrvatske koji masovno napuštaju svoje domove i odlaze "trbuhom za kruhom"?
Živim u Kanadi više od 40 godina, dulje nego u Hrvatskoj. Došli smo mladi, neiskusni, a dočekalo nas je uglavnom nepoznavanje jezika, neimaština, težak rad, kratki trenuci s obitelji i djecom, velika odricanja i osamljenost dok nismo stvorili bolje uvjete za život, prijateljstva, mir.
Slušam i gledam svoje prijatelje, koji su također imali težak život, no uspjeli su, a često u susretima govorimo o našoj djeci. Djeca su nam sreća, ponos, ukras.
Zašto smo pošli u Kanadu, zašto smo napustili Lijepu Našu, pitaju mnogi. Pa djeca su nam bila najveći razlog jer mnogi moji poznanici, koji su došli ovdje prije mene, bježali su iz straha pred mogućim zatvorima, čak i pred mogućom smrću, mnogi su znali da djece neće biti ako ostanu u domovini jer život je tada mnogima visio o koncu. Mi, nasreću, nismo imali takve probleme.
No za djecu se sve učinilo, pa su tako naša djeca – uz veliko odricanje roditelja – krenula u najbolje škole i mnogi su puno postigli. Mnogi iz prve generacije emigracije sve su dali kako bi djeca postigla sve ono što oni nisu uspjeli, bez obzira je li razlog tome nepoznavanje jezika ili manjak obrazovanja, živjeti se moralo i raditi što god je bilo ponuđeno. Dali smo djeci sve što smo mogli, čak i više od toga.
Naša kanadsko-hrvatska zajednica iznjedrila je prekrasne mlade ljude koji nose časno ime Hrvatske gdje god se kreću.
Mnogi od vas vjerojatno nisu čuli za Victora Dodiga, direktora jedne od najvećih kanadskih banaka. Sjetimo se Sandre i Vala Bezića, svjetskih prvaka u klizanju na ledu, Johna Mariona, vlasnika "Baka Communicationsa", inače predsjednika Kanadsko-hrvatske trgovinske komore, udruge koja okuplja mnoštvo mladih Hrvata druge generacije. Jeste li čuli za Eddyja Mavrinca, vrsnog glazbenika i dirigenta izvrsnog zbora "Canadian-Croatian Chorale Society"?
Nemam dovoljno prostora da navedem imena svih naših mladih uspješnih liječnika, umjetnika, pravnika i drugih. Naša druga generacija zaista je kvalitetna, o kojem god području života i rada govorili.
Iz tog razloga postavljam pitanje našoj hrvatskoj Vladi: zar vi ne razumijete koliko je važno zadržati mlade sposobne ljude u Hrvatskoj? Ako su oni tako sposobni, kakva će im biti djeca? Još sposobnija? To je činjenica, jer to se dokazalo na kanadskom primjeru – prva generacija bila je sposobna, a druga je nevjerojatno uspješna.
Iako smo svi mi sretni što su naši mladi u Kanadi uspjeli, svi bismo bili mnogo sretniji da su svi oni upravo tako uspješni u Hrvatskoj. No sudbina nas je odvela u Kanadu – i tu smo. Ne vraćamo se, ali nam je boljitak Hrvatske na srcu.
Hrvatska ima velik broj mladih sposobnih ljudi, dokazali su se na različitim natjecanjima, donijeli su mnoge zlatne i srebrne medalje s raznih visokih mjesta, gdje su dokazali da su među najboljima.
Naša mala Hrvatska iznjedrila je i školovala prekrasne, pametne i sposobne mlade ljude koji danas nemaju posla zato što netko u Hrvatskoj ne zna svoj posao.
Imamo danas novu Vladu, nove ljude, govori se o boljitku i napretku Hrvatske. Mi, koji smo tada, prije mnogo godina morali napustiti dom iz ovih ili onih razloga, mi vȃs iz hrvatske Vlade molimo da obratite najveću pozornost na hrvatsku mladost. To vam je primarni zadatak!
Vaš najveći uspjeh bit će ako se zaustavi taj žalostan odlazak mladih sposobnih stručnjaka u zemlje koje raširenih ruku čekaju hrvatske stručnjake ili športaše, za čije školovanje ili napredak nisu trebali ni lipu platiti.
To vam je, predsjedniče Plenkoviću i svi vi ministri, sveta dužnost.
Toj gđi. ako je toliko stalo do HR pa što nije ostala. Pa i današnjim mladima je stalo do svoje djece pa zato i odlaze iz ove korumpirane i kriminalne vukojebine.