Željeznica se već 1840-ih počela naglo razvijati i međunarodni su pravci brzo uspostavljeni – emigrantska luka Antwerpen već je 1843. spojena s Kölnom, gradom bliskim iseljeničkim izvorištima.
Austro-Ugarska je donekle kasnila, dijelom i s obzirom na Alpe koje su sjeverne dijelove Monarhije dijelile od njezina juga. No Austrijske južne željeznice (Österreichische Südbahn), vodeće željezničko društvo u Monarhiji, ipak su osnovane već 1841., a Beč je s glavnom lukom Trstom spojen 1857. tzv. planinskom željeznicom preko Semeringa, kojoj je 1873. pridodan odvojak od Pivke do Rijeke, druge važne srednjoeuropske luke.
Iste je godine i Budimpešta povezana s Rijekom i tek je otada moguće iz udaljenih krajeva istoga dana krenuti od kuće i stići do mora – do prekooceanskog broda.
Do pojave velikoga srednjoeuropskog iseljeničkoga vala željeznica već učvršćuje svoju ulogu. U kopnenom prijevozu uopće nema premca te spremno dočekuje velik iseljenički val.
Kontinentalna željeznička čvorišta i željeznički granični prijelazi na emigrantskim rutama ubrzo postaju jednako važni kao i luke iz kojih se iseljenici otiskuju od europskoga kopna.
Preko velikih željezničkih čvorišta poput Beča i Budimpešte, kao i preko željezničkih graničnih prijelaza poput Auschwitza na njemačkoj i Buchsa na švicarskoj granici, u kojima se također razvijaju emigrantske službe, stiže se do njemačkih, nizozemskih, belgijskih, francuskih i engleskih luka.
Prije izravne iseljeničke prekomorske linije iz Trsta, deseci tisuća iseljenika prelaze željeznicom austrijsko-talijansku granicu (Cormons) i nastavljaju put u Genovu. Važno je čvorište s brojnim agencijama bila i Ljubljana, no najsnažnija se agencijska i posrednička djelatnost razvila u Baselu, u blizini švicarsko-francuske granice, odakle su brojni vlakovi vodili do svih velikih atlantskih luka koje su iseljeničku stanicu nerijetko imale izravno u području luke.
Smještaj stanice u odnosu na iseljenički terminal i njihovo konačište (emigrantsku kuću) bio je važan da se spriječi lutanje mase iseljenika i popratni "efekti" – izgredi, krađe i prostitucija – koje u takvim okolnostima obično cvjetaju.
Željeznica funkcionira spremno i brzo. U slučaju potrebe u stanju je pripremiti posebne iseljeničke vlakove i organizirati putovanja u različitim smjerovima.
Željeznica ima i posebne tarife za treću klasu predviđenu za iseljenike te nudi popust na željezničke karte za grupe od preko deset putnika. U velikim se željezničkim čvorištima razvijaju i brojne popratne i posredničke djelatnosti – agencijske, poštanske, mjenjačke i bankarske.
Strani agenti, najviše upravo oni iz željezničkih čvorišta poput Basela, Buchsa i Ljubljane, objavljuju svoje reklame u dalekim emigrantskim središtima pa i u riječkome Novom listu – i podsjećaju iseljenike na pogodnost grupnog putovanja željeznicom do njihovih poslovnica u Švicarskoj i Sloveniji, gdje ih prihvaćaju i organiziraju im daljnji put, najčešće opet željeznicom do krajnjega odredišta u Americi.
Agenti se dovitljivo koriste različitim kombinacijama željezničkog prijevoza. Zagrebačka agencija Mašek i drug katkad vodi svoje putnike iz Zagreba u Trst i potom ih, umjesto ukrcaja na brod, vlakom odvozi čak u Hamburg.
Ista agencija s filijalom u predgrađu Rijeke (na Kantridi, na austrijskom tlu, da bi izbjegla ograničenja koja nameće ugarska vlada) reklamira putovanje preko Le Havrea. Unatoč iseljeničkoj liniji koja Rijeku izravno povezuje s New Yorkom, Mašek i drug, kao i brojni drugi, odvodi vlakom svoje putnike do atlantske i sjevernonjemačke obale – i tek ih tamo ukrcava na brod.
Željeznica je bitna komponenta velikog europsko-američkog prelijevanja. To je jedini učinkovit i brz kopneni prijevoz do velikih iseljeničkih luka. Višednevno transkontinentalno putovanje željeznicom, od sredozemne do atlantske luke, od Trsta do Hamburga, od Rijeke do Le Havrea i Antwerpena, umnogome je dobar ispit izdržljivosti za prekomorski put – podudaraju se i higijenski uvjeti i dužina puta, i neizbježna "promiskuitetna" bliskost putnika. Unatoč očitim, donedavna nezamislivim pogodnostima, dugotrajnošću i popriličnom neudobnošću i željeznički i brodski prijevoz nudi gotovo jednako teške uvjete preživljavanja.
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
