Sjećate li se vremena kad bi za blagdane živnula sva mjesta, od Dalmatinske zagore, Imotske krajine, Like pa do Slavonije, Hercegovine, Posavine?
Radost se osjećala u zraku, a miris vatre i dima u hladnim zimskim noćima uvukao bi toplinu i u najhladnije srce. Okupljeni oko vatre, družili bi se i domaćini i njihovi povratnici s rada u inozemstvu. Prepričavale su se priče o tome kako je u tuđini, o sjaju njihovih lijepo ukrašenih gradova i potrošačkoj groznici.
No, vremena su se promijenila. Mnogi će hrvatski iseljenici i za ovaj Božić put rodnog kraja, ali teško da će ih dočekati rodbina i s njima se družiti susjedi kao što je to bilo nekoć. Zašto?
Jer su hrvatska sela i slabije razvijeni gradovi opustošeni, a djeca mještana koji su svoje gastarbajtere nekad dočekivali i sama postala gastarbajteri.
Ne pomaže ni ona poznata "lakše je podnositi krizu kod kuće nego u domovini".
Važno je bilo samo da je naš čovjek
Iako im djeca i unuci najčešće ostaju za božićne blagdane u nekoj stranoj zemlji, prva i druga generacija hrvatskih iseljenika ne dopušta da njihova rodna sela i gradovi za Božić budu bez njih.
Za Badnju noć, crkve u našim rodnim krajevima zbog iseljavanja sve su praznije. A manje je i onih koji se još okupljaju oko vatre vlastitog ognjišta te idu u čestitare.
Nažalost, sve je veći broj naših mladih Hrvata koji će ovaj Božić prvi put dočekati u nekoj stranoj zemlji.
Proslavit će ga, vjerujemo, sretniji nego prve generacije hrvatskih iseljenika koje nisu znale jezik i često su bile bez igdje ikoga. Ako bi nekoga i susreli, jako bi im bilo važno da se nakon crkve mogu družiti uz čašicu razgovora i prisjećanja na rodni kraj.
Novi hrvatski doseljenici u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj utjehu će tražiti u društvu svojih sunarodnjaka s kojima će, najvjerojatnije, na polnoćku ili sutradan na nedjeljnu Svetu misu. Ako bude sreće, srest će neke prijatelje koji su se kao i oni za Božić našli u tuđem svijetu.
Živnu kafići, ceste, rođaci...
To što su zamijenjene uloge pa je za blagdane domovina u tuđini, a tuđina u domovini, malo koga u politici brine.
Ali zaboravimo na njih. Okrenimo se radosti Božića i Nove godine. U ovo sveto vrijeme ne trebamo sve gledati kroz materijalno.
Najbolji dar jest kad smo s onima koje volimo, svejedno bili u domovini ili tuđini.
Austrija je baš priko svita. Ma jelde, bliža nam nego Split, a kamoli Dubrovnik. Do Graza 200 km, a do Beča 400. U što je dalekooooooo!