Već tri godine u "najlipšem gradu na svitu" živi i dizajnira Peter Volich, rodom iz Pertha u Australiji.
U prvim minutama razgovora otkriva nam kako je njegov djed, Bokelj Ivan Volić davnih 30-ih godina prošlog stoljeća iz Kotora stigao u Australiju, gdje je upoznao i oženio Škotlanđanku koja mu je rodila četiri sina.
Djed Ivan drvosječa
Ističe to Pete i pristojno se ispričava zbog toga što je njegov hrvatski "užasan", što ga nije uspio naučiti jer je težak, ali će istodobno, na začudno tečnom hrvatskom, naručiti kavu. Originalno, baš tipično dalmatinski.
Njegov djed Ivan bio je drvosječa u prašumi, a otac klasični australski poslovni čovjek koji je obožavao konje.
Pete se zaljubio u Split na "prvi pogled" i u njemu odlučio živjeti i stvarati.
Uz fotografije, koje je nedavno predstavio u Gradskoj vijećnici pripremivši prvu samostalnu izložbu vrlo simboličnog imena "Vukojebina" (a riječ je o seriji fotografija koje je snimio u splitskom zoološkom vrtu vidno šokiran zapuštenim stanjem parka, a poglavito životom vukova), Pete Volich bavi se i dizajniranjem šalova. Upravo je na početku ljeta tržištu ponudio novu vrlo zanimljivu kolekciju.
"Svi moji šalovi baziraju se na tradiciji iz koje crpim mitološke motive. Svi su nadahnuti Splitom, vukovima, zoološkim vrtom, trajektnom lukom, parkovima, marjanskim skalinama, borovim šiškama", objašnjava Pete.
Njegovi šalovi su otisnuti na svili i pamuku. Velikih su dimenzija, tako da se mogu nositi i kao pareo za plažu, posebno oni pamučni, dok se oni svileni mogu "zavezati" u haljine, kimona ili kaftane. Radi ih od netretiranog organskog pamuka koji nabavlja u Italiji i od kineske svile. Oni svileni rubljeni su ručno, a na Peteove kreacije prenose se tehnikom fotografije, kolaža i printa.
Posljednjih godina izlagao je u Europi i Australiji, a do sada je napravio tri kolekcije šalova, od kojih je posebno uočljiva ona nadahnuta čarobnim Marjanom i drevnim uzorkom riblje kosti.
Pri svakoj kupnji, uz šal koji je pakiran u prigodnoj kartonskoj kutiji, kupac dobije fotografiju i certifikat. A na tom su certifikatu tiskane i Peteove pjesme.
"Moje srednje ime je Mitchell, moje glavno nadahnuće dosad je bio vuk samotnjak. Proveo sam izvjesno vrijeme s jednim plemenom u središnjim australskim pustinjama. Povezao sam se s dingom, razmišljao o divljim psima", ističe naš sugovornik.
U Hrvatsku je doputovao nakon smrti oca koji nažalost nikad nije uspio posjetiti domovinu svojih predaka. Došao je istražiti obiteljske korijene, ali se i skrasio se u Splitu. Jer, Split je Split, jednostavno kaže.
U Australiji je završio vizualne umjetnosti, prvostupnik je fotografije i grafike. Radio je kao fotograf, bavio se i kolažem, a onda shvatio da bi mogao započeti stvarati vlastiti modni brend kako bi sam sebi bio šef.
Volići su takvi generacijama. Pete ima mentoricu u Londonu koja mu pomaže i jako joj je zahvalan, a moda je, tvrdi, dostupnija od drugih umjetničkih izričaja.
Sviđa mu se priča o hrvatskoj kravati, u modi se umjetnost može "opipati". Na tržištu je velika konkurencija, a naš sugovornik je prošle godine sudjelovao na modnom sajmu u Londonu, što je bilo prvo međunarodno predstavljanje njegovih šalova koje je prošlo jako dobro.
Nadahnut Sinjskom alkom
Sljedeća kolekcija, o kojoj već uvelike razmišlja, bit će posvećena konjima: "Moj otac, ali i mnogi drugi članovi obitelji, oduvijek imaju trkače konje. To ću povezati s tradicijom Sinja, alkom, prirodom konja..."
Na upit odakle ljubav prema umjetnosti, Volich odgovara da je već sa 16 godina znao da će se baviti njome. Uvjeren je kako je kreativnost naslijedio od mame Australke koja je bila krojačica, ali vrlo spretna, vrijedna, "zlatnih ruku". Radila je i dekupaž, uvijek nešto stvarala, prsti joj nisu mirovali.
"Ključ mog uspjeha vjerojatno je mamina kreativnost i očeva upornost, odnosno sklonost riziku, jer moj djed se izložio velikom riziku kad je došao u daleku Australiju. Moji su tvrdokorni, svi su bili poduzetnici, radili za sebe, nitko im nije bio šef", hvali se Pete i dodaje da njegov otac nikad nije koristio godišnji odmor.
Hrvatski jezik u kući bi čuo za blagdana, kad bi se svi okupili, kad bi djed nešto pričao...
U domovini naš sugovornik nema nikoga od bliže rodbine. Tražio je po crkvenim knjigama.
Uspoređujući Hrvatsku i Australiju, kaže da su vrijeme, more i smisao za humor gotovo identični, ali Australija je skupa, izolirana i predaleka.
Pete ima psa, obožava prirodu. Iako je čest gost restorana, voli kuhati, miješati australsku i dalmatinsku spizu.
Nasmijao nas je i obradovao kad je rekao da kuha tingul od kokoši (tipično splitsko jelo), obožava pečeno meso, ali i kolače.
Ne nosi dizajnersku odjeću, neke majice sa zanimljivim motivima kupuje u second-hand shopovima. Kombinira ih s uskim trapericama, odjene crni sako i to mu je super!
Voli i Italiju, katkada misli da je Marco, a uskoro kani svoje šalove prodavati u Italiji.
"I vukovi i konji tamo će imati dobru prođu", zaključuje samouvjereno.
