Naslovnica Priče

U Njemačkoj živi od socijalne pomoći, ali pomaže drugima

– Poštovanje različitosti, zahvalnost, odgovornost i želja da pomogneš drugome, ključ su za dobar život, kaže Alexander Höfer
16. rujna 2017. u 15:45 2 komentara 3101 prikaza
m

Postoje ljudi koji cijeli svoj život žive za druge. Spremni su odreći se blagodati koje bi svojim zanimanjem, talentom i radom mogli postići. Imaju na umu samo činiti dobro, a za to treba puno snage.

Alexander Höfer (46) tu snagu ima. Rođen je u Heidelbergu, studirao je socijalnu pedagogiju u Ludwigshafenu, danas živi u Nußlochu nedaleko od Mannheima i velik je prijatelj Hrvata iz Mannheima.

Rado podupire njihov kulturni rad, a jako dobro govori hrvatski jezik. Predsjednik je Animus kluba, obrazovne i rekreativne ustanove za djecu i mlade ljude. Bave se poticanjem djece i mladih, pogotovo onih s ugroženim socijalnim statusom iz cijelog okruga Rhein-Neckar, da pokažu svoj talent te se i ostvare kroz ono za što su nadareni.

Pomažu i hiperaktivnoj djeci, a nastoje naučiti roditelje kako biti obitelj kakvu njihovo dijete treba, te kako pomoći svojoj djeci da budu sretnija.

– Imali smo majku koja nije znala baš niti jednu igru koju bi mogla igrati sa svojim djetetom. Teško je nekoga naučiti da bude roditelj svom djetetu ako to nema u sebi – otkrio je Alexander Höfer.

On sam živi od socijalne pomoći jer drugačije, kaže, ne bi mogao pomagati djeci i mladima.

– Socijalni sam pedagog i radio sam u svojoj struci. No, kroz taj posao ne možeš doista pomoći djetetu koje ima problema. Sjediš u uredu i slušaš problem. Nisam htio samo sjediti. Ostavio sam posao, živim od socijalne pomoći i život sam posvetio kako bih pomagao djeci i mladima – otkrio je.

Hrvatski jezik učio uz gitaru

Animus klub postoji četiri godine, a ne bi bio ništa posebniji od ostalih obrazovnih ustanova, da njegov rad ne ovisi samo o volji dobrih ljudi. Vodi ga tek troje ljudi, a ima 35 članova koji, kad im to vrijeme dopusti, pomažu u brojnim radionicama s djecom koja im dolaze. Dolaze im i Hrvati, a kad dođu i upoznaju Alexandera, iznenade se koliko dobro ovaj čovjek govori njihov jezik. Naučio ga je još u mladosti, dok je s prijateljima putovao kroz Istru. – Htio sam naučiti hrvatski jezik jer mi je zanimljiv. Učio sam ga uz pjesme, uz gitaru, s hrvatskim prijateljima. U Hrvatskoj sam bio poslije Domovinskog rata. Hrvati su topao narod, a pjesma im je jako bitna. Kasnije sam išao dvije godine na tečaj hrvatskog jezika i tako sam ga naučio – otkrio je.

Jako je puno djece sa socijalnim problemima

No, Alexander govori nekoliko svjetskih jezika. To mu omogućuje da se kroz svoj rad sa strancima sporazumijeva na njihovom jeziku. Tvrdi kako su često stranci više vezani uz obitelj i zajednicu nego Nijemci. – Hrvati imaju veću želju za zajedništvom od Nijemaca. Karakterizira ih ta neka bliskost. Kroz rad imamo jako puno djece koja imaju socijalne probleme, i tad je ta bliskost zajednice i obitelji jako bitna. Kod Nijemaca je to malo teže.

Već od tinejdžerskih dana su prepušteni sami sebi, a mi im najbolje možemo pomoći ako imaju podršku i zaštitu roditelja. Čovjek uvijek treba roditeljsku podršku. Za to nikad nisi previše star – kaže.

Utrka za novcem uništava

Ono što je zajedničko i Nijemcima i Hrvatima, ali i ostalim nacijama u ovoj zemlji je nedostatak vremena i utrka za novcem. U želji da što više zarade ili da zarade uopće, kaže Alexander, ljudi gube osjećaj i vrijeme za obitelj. – Zato je dobro u skandinavskim zemljama. Recimo, u Švedskoj jedan roditelj radi i zaradi da može uzdržavati svoju obitelj. Drugi roditelj ne mora raditi cijeli dan i prepustiti djecu samoj sebi. Takav model bi trebao uspijevati i u ostalim zemljama, tad ne bi ispaštala djeca – kaže.

Djeca kao djeca, imaju jako puno ideja i želja. Animus klub im nastoji ostvariti većinu, no ograničeni su financijama jer nisu profitabilan klub i imaju tek mala primanja. – Ipak, nastojimo djeci pružiti ono što ih najviše zanima. Ako žele na neku olimpijadu, nastojimo ih pripremiti. Nedavno se rodila ideja da napravimo film kroz kojeg ćemo prikazati rad i projekte djece i mladih ljudi u klubu. Oni su sretni jer će imati svoj film, a mi ćemo kako bilo nastojati prikupiti financije za to – kaže Alexander.

Mogli bi im pomoći i brojni pjevači, glumci, poznate osobe koje se oduševe kad čuju kako rade i što rade s mladima. No, Alexander kaže, sve ostane na njihovom oduševljenju. Kad bi ih neka poznata osoba u Njemačkoj promovirala, imali bi više mogućnosti koje bi mogli ponuditi djeci i mladim ljudima.

– Živim za ovu djecu i za njihov bolji život. Ne želim da budu na ulici i odaju se drogi i alkoholu. I zato ću im nastojati pomagati koliko god budem mogao, jer pomoć njima mene čini dobrim čovjekom – zaključio je Alexander Höfer.

Animus klub

Animus klub u kojem ima i hrvatske djece ima i svoju web stranicu animus-klub.de koju tjedno prati oko devet tisuća posjetitelja. Za jedan klub mladih to je jako značajna brojka. Pokazuje da mladi ljudi imaju potrebu za životom i za učenjem kroz igru.

  • horiyon1travel:

    Pa zato što živiš na tuđoj grbači,lenjivče.Grabiš donacije,od zemlje koja ti je priredila boravak,a ti je uveliko kradeš!

  • Deleted user:

    Jadna su ta djeca kuju ovaj tip uči. Tip ili nije baš stručan pa si nemože naći posao ili kad poslodavci vide njegovo znanje daju mu otkaz ili samo hoće da neradi pa mu je dovoljna i socijala. I naravno ... prikaži još! kad ovi sa socijale saznaju da ipak radi mogao bi biti uskraćen za primanja. Tipični prevarant živi na grbači poreznika, nema što za pohvaliti tipično hrvatski čovjek se snašao. Tko zna zna.