"Bojao sam se putovati morem. Kada sam u Havreu ugledao beskrajnu pučinu Atlantskog oceana, morao sam se sabrati svim snagama da ne počnem plakati kao malo dijete! Imao sam osjećaj da se više nikad neću vratiti. Moje srce proželi su gorki osjećaji".
"Mnoge noći sam proveo na iseljeničkom brodu pribijen uz topli dimnjak. U toku dana osjećao sam se snažan i jak, ali noću je moje srce uznemireno treperilo kada sam usamljen u strašnom mraku stajao uz dimnjak i nazirao bijele pjenušave vrhove valova... Samo čvrsta vjera u Boga i uvjerenje da će uslišiti molitve moje majke, dala mi je snage da savladam strah i da se hrabro suočim sa strahotama razbješnjelog oceana".
Oba su zapisa uspomene dvojice obrazovanih ljudi koji su prije putovanja preko mora podosta naučili i vidjeli. Različita je, doduše, njihova motivacija. Jedan odlazi nevoljko jer bježi od većega zla, a drugi je prepun očekivanja jer se nada da će u Americi moći ostvariti svoje nade.
More, osobito veliko, otvoreno more kojem se ne vidi kraja, izaziva u ljudi s kontinenta najveće strahove. Mnogi još u donedavna vremena zaziru od vode i uopće ne znaju plivati.
Velika većina nikad prije nije vidjela more, samo je o njemu slušala priče, nalik na legende o mračnim silama i hirovitim, razbjesnjelim nemanima. Starozavjetne priče o kitu i Joni za mnoge seljake na pragu 20. stoljeća nisu obična šala.
O tome govore pisma i pjesme koje su o moru mnogo više ispjevali oni koji ga ne poznaju i boje ga se, od onih koji uz njega žive i njime plove.
Zle slutnje imaju i mnogi mađarski seljaci koji na ukrcaj dolaze u riječku luku pa i više godina poslije o tome pjevaju: "Kada je počeo moj put parobrodom, parobrod je počeo ljuljati mnome, a ja sam samo molio u sebi: Bože moj, pomogni mi u lutanju!"
Drugoga muče jednaki strahovi: "Kada sam ja morem putovao, Bogu sam često uzdisao, bez prestanka sam u sebi molio, spasi me Gospode na ovom velikom putu. Ako umrem, bacite me u more, mrtvo mi tijelo nek pojedu velike ribe, moje kosti neka more ljulja, a doma nek mađarska djevojka plače".
Za mnoge je najveća trauma izazvana nepoznavanjem i stoga na predrasudama o moru i plovidbi, koje prethode stvarnim teškoćama što ih čekaju na brodu i olujama što ih progone na putovanju.
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
HRT i serija BETONSKI SPAVAČI TV i serija " Betonski spavači " je gola istina kriminala koje je stvorila BANDA iz HDZ-a sa tri ratna zločinca TIM / Tuđman F. ,Izetbegović i Milošević / sa paralelnom vlasti svojih dijaspora. Zajih dijaspora. Za opljačkati Balkan ,trebao je rat. Mene interesira moja Hrvatska . Što smo sve imali i koji napredak u svemu. Prvi ministar turizma Hr-bandit Vranicani -da sve te hotele iz Socijalizma treba porušiti. A ja pitam tko je dozvolio tzv PRODAJU HALUDOVA ,MEDENE itd.Razbojnici iz Fonda za privatizaciju su viđeni na zadnjem saboru HDZ-a. Banda je živa i tu. Nažalost još nema smrtne kazne za svih 21.713 takvih kriminalaca. Bando !