Na početku najvećega iseljavanja iz Monarhije, panslavenski orijentiran hrvatski "pučki tribun" i seljački vođa Stjepan Radić, koji je u Parizu studirao "komparativnu kolonizaciju", u svojoj knjizi Moderna kolonizacija i Slaveni, objavljenoj 1904., naročito je zabrinut za iseljavanje socijalno i gospodarski najugroženijega življa Austro-Ugarske.
Radiću je jasno da će se broj iseljenika iz srednje Europe još povećavati pa, govoreći o uzrocima iseljavanja iz Podunavlja, ističe naročito jak odljev Hrvata i Slovaka: "To će iseljavanje svakako potrajati još neko vrijeme, jer u jednu ruku Sjeverna i Južna Amerika silno napreduju u materijalnom blagostanju, dok u drugu ruku baš čitavo Podunavlje prolazi strašnom gospodarstvenom krizom".
Razloge krize vidi i u ponašanju državnog aparata koji od državljana traži poreze "po najmodernijem sustavu", a radnici i seljaci u čitavom su Podunavlju otprilike na istom stupnju znanja i svijesti na kojem su bili prije pedeset ili stotinu godina. Tako je nastao potpun nesklad između potreba i mogućnosti pa su niži narodni slojevi toliko ugroženi da "bježe glavom bez obzira".
Uspoređujući nadnice hrvatskih, slovačkih i poljskih radnika sa zaradom talijanskih radnika, za koje se uvriježilo mišljenje da je vrlo niska, ustanovio je da su slavenski radnici u Austro-Ugarskoj plaćeni višestruko lošije. Zato se u Galiciji u više od 500 općina proširio štrajk poljoprivrednih radnika. A jednako su loši i uvjeti radnika u Hrvatskom zagorju.
Slijedi i vrlo dramatičan zaključak: "U takvim prilikama mi se ne smijemo dugo zadržavati kod teorije, je li iseljavanje štetno, ili korisno, jer, ponavljam i naglasujem: mi se Slaveni u ovo najnovije doba osobito u svijet ne selimo, nego iz domovine bježimo, kud koji zna i može. Pod tim 'mi' razumijem, dakako, osnov svega našega narodnog bića: seljački i radnički naš puk".
U svakom slučaju, veliki je egzodus iz srednje Europe, iz prostranstava između Jadrana, Alpa i Podunavlja, u manje od četiri desetljeća odnio blizu pet milijuna žitelja, a neke krajeve posve opustošio, odnijevši preko velike vode najbolje mladiće i očeve obitelji. Čini se kao da je samo svjetski rat mogao prekinuti egzodus – konačan završetak jedne epohe. Nakon rata više ništa nije kao prije.
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
Zanimljivo jos 1904 Radic je pisao kako podunavlje prolazi veliku ekonomsku krizu eto 100 g kasnije kriza jos uvijek traje a narod se izseljava!! Zanimljivo je kako danas neki prave hvalospjeve o Austro-ugarskoj !! Trebalo bi malo cesce i objektivnijee pisati o zivotu naseg covjeka u toj propaloj monarhiji koja nas je gledala kao primitivce i topovsko meso za neke njihove ratove !!