Inman Line još je jedno slavno liverpulsko brodarsko društvo. William Inman s još dvojicom partnera 1850. osniva Liverpool and Philadelphia Steam Ship Company.
Krajem 1851. društvo nabavlja parobrod City of Glasgow koji je među prvima pokretan isključivo vijkom i pogodniji je za olujne uvjete na oceanu, iako brzinom od samo 9 čvorova zaostaje za tada uobičajenim parobrodima s lopaticama.
Unatoč relativnoj sporosti, iskazao se već na prvoj plovidbi preko Atlantika na koju je krenuo 17. prosinca 1850. s 400 ukrcanih putnika. City of Glasgow je za samo deset dana stigao u Philadelphiju.
Kao i drugi rani putnički parobrodi, ni ovaj nije izgrađen za prijevoz iseljenika, već za samo 52 putnika u prvoj i 85 u drugoj klasi. No vrlo je brzo preuređen – 1852. dobio je 130 kabina i smještaj za 400 putnika treće klase.
Vlasnici su ubrzo shvatili da budućnost oceanske plovidbe nije u prevoženju poštanskih pošiljki, već u prevoženju iseljenika – putnika treće klase.
Unatoč spretnim poslovnim potezima i dobrim izgledima za budućnost, City of Glasgow nije imao sreće: 1. siječnja 1854. isplovio je iz matične luke s ukupno 480 putnika i članova posade i tajanstveno nestao. Nikad se više nije ništa čulo ni o brodu ni o putnicima!
Sudbina ovoga broda nije pokolebala Inman Line u nabavi novih parobroda i napredovanju jednog od najvećih prekooceanskih brodara.
Isti je brodar sljedećih godina imao više havarija; City of Philadelphia nastradao je iste 1854., ali nije bilo ljudskih žrtava, a City of Boston je 1870. doživio brodolom u kojem je stradalo 177 putnika i članova posade. No velike novčane poteškoće već su 1886. uzdrmale ovu kompaniju čija flota uskoro postaje vlasništvo jednog od malobrojnih američkih prijevoznika na Atlantiku – American Linea kojemu je matična luka Philadelphia.
Unatoč poslovnoj propasti i havariji prvih velikih parobroda, novi su brodari uviđali pogodnosti uvođenja parom pogonjenih čeličnih grdosija.
Uostalom, i jedrenjaci su stoljećima stradavali pa se nije prestajalo jedriti. Presudio je brži prijevoz većeg broja putnika, razmjerno manji troškovi i niže cijene putnih karata. A to znači i sve više putnika treće klase.
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
