Moja Hrvatska
Naslovnica Priče

Nudili su im poslove u prestižnim svjetskim kliničkim centrima, dobre plaće i ugodan život, no oni su odlučili ostati u domovini: Novac nije sve u životu

Oni najkvalitetniji pred kraj školovanja dobiju ponude koje je teško odbiti. Riječ je uglavnom o plaćama koje su i deset puta veće nego u Bosni i Hercegovini, o zapošljavanju obitelji, plaćenom stanu, životu na visokoj razini
24. siječnja 2017. u 09:31 1 komentara 1085 prikaza
Hrvoje Mikulić
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/3

Prema podacima Liječničke komore Federacije Bosne i Hercegovine, samo tijekom prvih deset mjeseci prošle godine ovaj entitet napustilo je 300 liječnika.

Najveći broj njih otišao je iz Unsko-sanske županije – 80, zatim iz Tuzlanske – 47 i Sarajevske – 38. 

Velik broj liječnika napustio je i Hercegovinu. Prema podacima, HNŽ je napustilo 36, ZHŽ tri, a HBŽ dva liječnika. Ukupno njih 41.

Većina je otišla u zemlje Europske unije, a razlozi su uglavnom financijske prirode. 

Međutim, ima i onih koji smatraju da se od liječničke plaće u Bosni i Hercegovini može živjeti te da medicina u BiH ima veliku perspektivu. Liječnicima s kojima smo razgovarali nudili su poslove u prestižnim svjetskim kliničkim centrima, dobre plaće i ugodan život, no oni su se odlučili znanjem koje su stekli pomoći svom narodu. 

Neki od njih rođeni su u zemljama koje su danas članice Europske unije, a za život su odlučili zarađivati u Mostaru.

Kardiokirurg Hrvoje Mikulić rođen je u Osijeku, medicinu je završio u Zagrebu, a karijeru gradi u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. Ističe kako mu je motiv za preseljenje baš u Hercegovinu bila činjenica da je SKB Mostar tada imao praktički najmlađi odjel kardiokirurgije u ovom dijelu Europe. 

"Tek je osma godina kako je ovaj odjel osnovan, a u njegovu stvaranju sudjelovao je kardiokirurg koji je praktički cijelu svoju karijeru proveo u Berlinu, dobio je europsku edukaciju i obučio mlađe specijalizante i specijaliste koji danas rade u Mostaru. Prilika raditi s tim ljudima bila mi je primaran motiv da između, primjerice, Njemačke i Bosne i Hercegovine, izaberem ovu drugu, bližu zemlju", ističe naš sugovornik.

Svjestan je činjenice da se većina njegovih kolega odlučuje za karijeru u zapadnim zemljama, ali on smatra kako u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoji velika perspektiva za one koji dobiju priliku raditi i dokazivati se. Priznaje i kako nikada nije razmišljao o odlasku u Njemačku. 

"Nekako sam životnim stavovima bliži ovom kraju i ovim ljudima, a s obzirom na to da mi se pružila mogućnost raditi posao koji volim u državi u kojoj volim živjeti, nisam nikada ni razmišljao o Njemačkoj", priča nam ovaj mladi liječnik, koji je sa sobom u Mostar doveo i suprugu. 

Kada je riječ o samoj medicini, Mikulić naglašava kako je u Mostaru medicina na visokoj razini. 

"Budući da sam pripravnički odradio u Zagrebu, kad bih uspoređivao taj klinički centar s ovim u Mostaru, moram reći da tu nema neke suštinske razlike. I ovdje se na kardiokirurgiji rade jako složene operacije, zahvati koji se rade u manjem broju centara u svijetu", tvrdi naš sugovornik. 

Mikulić zaključuje kako svijetlu budućnost medicine u ovoj bolnici vidi ponajprije zbog jako dobre suradnje sa Zagrebom i velikim centrima u Berlinu, gdje veliki broj liječnika iz Bosne i Hercegovine ima priliku odraditi dio specijalizacije. 

Međutim, slanje liječnika na specijalizaciju u svjetske kliničke centre ima i svoju drugu stranu. 

Oni najkvalitetniji pred kraj školovanja dobiju ponude koje je teško odbiti. Riječ je uglavnom o plaćama koje su i deset puta veće nego u Bosni i Hercegovini, o zapošljavanju obitelji, plaćenom stanu, životu na visokoj razini. 

Dječja kirurginja Vlatka Martinović i kardiokirurg Goran Đuzel odbili su ove primamljive ponude. Odlučili su jačati grane medicine koje su specijalizirali u Bosni i Hercegovini. 

Oboje su djelatnici Sveučilišne kliničke bolnice Mostar kojoj uvelike pridonose u razvoju.

"Svoju specijalizaciju sam započela u Mostaru. Nakon određenog vremena otišla sam u Njemačku gdje sam bila godinu i pol dana u Münchenu u Klinici za dječju kirurgiju. Potom sam se vratila u Hrvatsku, gdje sam boravila u Zagrebu, Rijeci i Splitu, nakon čega sam obrazovanje nastavila u Kanadi", priča nam dr. Vlatka Martinović, koja je čak tri puta odbila poziv za posao iz Münchena. 

"Mislim da novac nije sve u životu. Sklonija sam tome da znanje stečeno u svjetskim centrima primjenjujemo ovdje i jačamo našu bolnicu, osiguramo kvalitetniju zdravstvenu uslugu našim pacijentima", smatra naša sugovornica, prva žena u dječjoj kirurgiji u SKB-u Mostar. 

Ono što je, uz veće plaće, u inozemstvu drugačije nego kod nas je, navodi Martinović, jedan uređeniji sustav. 

"Tamo se nudi organiziran sustav, zaštićenost liječnika. Kada dođete na posao, već znate što ćete raditi, što je razlika u odnosu na naš sustav, gdje je liječnik i tajnica i medicinska sestra koji često obavlja mnogo drugih stvari koje nisu vezane uz medicinu", otkriva nam ova mlada liječnica. 

S druge strane, specijalizanti u Mostaru, koji se pokažu, dobiju priliku sudjelovati na većem broju raznih operativnih zahvata za razliku od kolega u inozemstvu. 

"Usporedbe radi, kad sam došla u München, njihov specijalizant na trećoj godini tek je dobio priliku raditi operativni zahvat kile, a ja sam u rukama već imala oko 500 takvih operacija", navodi Martinović. 

Ističe kako je za same specijalizante jako važno da dio svog obrazovanja provedu u tim velikim centrima, ali da znanje koje tamo steknu trebaju donijeti ovamo kako bi medicina u Bosni i Hercegovini rasla i razvijala se. 

"Nama treba puno novca da bismo dosegnuli njihovu razinu opreme, ali mislim da je najvažnija stručnost i da se svi mi moramo izgrađivati u njoj, a to je ono što sam htjela primijeniti ovdje na području dječje kirurgije. Prof. Ante Kvesić u Mostaru je bio jedini dječji kirurg, nakon njega je došao doktor Ivanković pa ja. Sada smo pokrenuli tim gdje imamo pet, a uskoro i šest dječjih kirurga. Postojanje ovog tima omogućuje nam svaki dan raditi dvije do tri operacije, što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo", ističe dr. Martinović. 

Ponosna je na činjenicu da su skoro sva svjetska imena dječje kirurgije boravila u SKB-u Mostar, kao i na to da su neke operacije prvi put izvedene baš u Mostaru. 

"Sudjelovanje u tim operacijama, pružanje liječničke usluge koja dosada u našoj bolnici nije bila moguća te sretno lice pacijenta i njegove obitelji nakon uspješnog zahvata ne može se platiti", smatra naša sugovornica.

Njezino mišljenje dijeli i jedan od začetnika kardiokirurgije u SKB-u Mostar dr. Goran Đuzel. 

Ovaj zaljubljenik u kardiokirurgiju rođeni je Žepčak, Medicinski fakultet je završio u Mostaru gdje je odlučio graditi karijeru. 

"Tijekom studija po zvanju sam htio biti samo jedno – kirurg. Nakon završetka fakulteta i odabira specijalizacije, dobio sam kirurgiju te počeo raditi tu u prostorima naše stare bolnice. Tada se nekako počela otvarati priča o stvaranju kardijalne kirurgije u SKB-u Mostar, u što su samo rijetki vjerovali", prisjeća se dr. Đuzel. 

Na specijalizaciju je išao u Berlin, u klinički centar koji svaki dan obavi 25 operacija na srcu. Usporedbe radi, jako dobrom bolnicom se smatra ona gdje se obavi jedna takva operacija dnevno. 

"Priznajem kako sam tada možda razmišljao da ako ne bude ništa od otvaranja ovog odjela u Mostaru, tom specijalizacijom mogu sebi otvoriti mnoga svjetska vrata", kaže naš sugovornik.

Tako je krenulo. U Berlinu je boravio dvije i pol godine. 

"Po završetku specijalizacije vratio sam se u SKB Mostar i uistinu smo uspjeli krenuti s kardiokirurgijom te smo nakon vrlo kratkog vremena, kada je u pitanju ova grana medicine, došli u ravnopravan položaj s ostalim centrima u regiji. Trenutačno se u SKB-u Mostar rade svi zahvati osim presađivanja srca", priča nam dr. Đuzel, koji je danas ponosan što se uspio oduprijeti ponudama koje su mu došle pred kraj specijalizacije. 

"Bilo je pitanje ostati na Zapadu ili vratiti se ovamo – e tu su me pred kraj specijalizacije doista bacali u velika iskušenja. Imao sam dvije ozbiljne ponude u inozemstvu. To je bio ostanak u Berlinu. Kad sam se odupro tome, dobio sam još bolju ponudu iz Ženeve. S financijske strane, to je smiješno uspoređivati s Bosnom i Hercegovinom. To su čak i neshvatljive ponude. Riječ je o deset puta većim primanjima nego ovdje. Oni kvalitetnog čovjeka kupuju na način da mu daju i plaću i stan, zaposle obitelj, otvaraju sve puteve", nastavlja svoju priču ovaj kardiokirurg. 

Razočarani gastarbajteri Vraćaju se kući Razočarani gastarbajteri: Dok sam radio u Njemačkoj, bio sam dužan svima

Ipak, zaključuje, presudila je želja da se pokuša stvoriti nešto u Mostaru.

Stvaranje je trajalo nekoliko godina, prvu godinu ta je ekipa doslovno živjela u bolnici, ali na rezultatima koje su postigli mogli bi im pozavidjeti i puno veći klinički centri. 

Jednako kao i dr. Martinović, dr. Đuzel se nikada nije pokajao što se tada odlučio za Mostar, a danas ni ne pomišlja na život negdje drugdje.