Le Havre je među vodećim europskim kontinentalnim lukama; početkom stoljeća, u razdoblju od 1908. do 1913., dosiže prosjek od 73 752 iseljenika godišnje.
Najmanje 89 335 iseljenika iz srednje Europe iselilo je preko Le Havrea.
U Le Havre se upućuju brojni iseljenici koji prelaze švicarsku i talijansku granicu kod Buchsa (Basela) i Udina, a to su često Poljaci, Slovaci, Hrvati i Slovenci.
Švicarske agencije često hrvatske (Zotti), slovenske (Bihel) i druge emigrante vode u razne atlantske luke, no Le Havre je uvijek među vodećima.
Čak su i talijanske agencije u Udinama, s druge strane austrougarske granice, brojnim "prebjezima" iz susjedne Monarhije, kao i Talijanima, uz putovanje preko Genove, nudile i odlazak u Ameriku preko Le Havrea.
Velik broj iseljenika iz riječke okolice i Hrvatskog primorja od početka 20. stoljeća putuje vlakom iz Rijeke preko Ljubljane, Innsbrucka, Buchsa, Basela, Pariza - u Le Havre ili Cherbourg.
Neki nastavljaju i dalje, preko Kanala - u Southampton.
Le Havre je smješten na ušću rijeke Seine, nasred La Manchea, na mjestu gdje je u 16. stoljeću osnovano malo ribarsko naselje. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća izgrađeni su na tomu mjestu novi lučki bazeni i počela se razvijati velika luka.
Tome je osobito pridonijela uspostava trgovačkih i prometnih veza sa Sjedinjenim Američkim Državama te željeznička pruga koja je sredinom stoljeća povezala Le Havre s Parizom. Bitno je za razvoj luke bilo i osnivanje Compagnie Générale Maritime (1854.) koja je 1861. preimenovana u Compagnie Générale Transatlantique.
Kompanija je s državom potpisala ugovor na dvadeset godina, kojim se obvezala da će održavati redovitu parobrodarsku liniju između Le Havrea i New Yorka, za koju će zauzvrat primati godišnje državne subvencije. Prvi je parobrod u Ameriku isplovio 1864. godine. Do početka 20. stoljeća Kompanija je već držala oko desetinu cjelokupnog europskoga putničkog prometa s Amerikom.
Vodeći francuski brodar imao je monopol u Le Havru gdje je bio jedini prekooceanski putnički prijevoznik.
Nesumnjive su prednosti Le Havrea u odnosu na brojne druge luke - pogodnost željezničkog puta iz sjeverne Italije, Austrije, Slovenije i Hrvatske, kratkoća plovidbe preko Atlantika i mogućnost da se za tjedan dana stigne u New York. Zato su i cijene niže od cijena iz udaljenijih luka, što omogućuje Compagnie Général Transatlantique (nazivana i French Line) i njihovim agentima velik priljev srednjoeuropskih iseljenika. Preko Le Havrea su naročito često iseljavali južnjaci iz Habsburške Monarhije, oni podosta udaljeni od velikih sjevernonjemačkih luka.
Le Havre i donekle Cherbourg, druga velika francuska atlantska luka, privukli su možda i polovicu svih iseljenika iz Hrvatskog primorja.
Mimo volje ugarskih vlasti i Cunard Linea, monopolističkog prijevoznika između Rijeke i New Yorka, riječke i strane agencije ugarske emigrante (a među njima najviše Hrvate) redovito vlakovima odvoze iz Rijeke do francuskih luka, češće u Le Havre, ali i u Cherbourg i Boulogne-sur-Mer, nekad slavni srednjovjekovni grad u Kanalu, nasuprot Doveru i u blizini Calaisa kojemu je "pomoćna" luka.
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
