Istaknuta hrvatska nastavnica teologije, pjesnikinja i dobrotvorka, provela je ljeto 1996. godine uz Majku Tereziju. U Kalkutu je došla na osobni poziv današnje svetice kako bi njoj i Misionarkama ljubavi pomogla pri služenju najsiromašnijih.
Junakinja naše priče je Ana Ganza koja već 49 godina živi u Kanadi. Zasigurno nikad nije mogla ni sanjati da će njezina pjesma iz 1995. biti početak jednog lijepog prijateljstva s pokojnom sveticom.
"Časna sestra koju volim" napisana je na engleskom jeziku.
Nakon što ju je Majci Tereziji poslala poštom, Ganza je od nje ubrzo primila odgovor i broj telefona. Razgovarale su na hrvatskom jeziku.
U razgovoru je naša junakinja opisala neke pojedinosti iz svog burnog životnog puta i dotadašnjeg dobrotvornog rada.
Ana Ganza (rođ. Poslon), nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Zagrebu predavala je na Malom Lošinju, no zbog suprugovog političkog djelovanja, obitelj je bila proganjana od tadašnjeg sustava.
Nakon gubitka poslova prvo odlaze u Bosnu gdje im se rodio drugi sin. Kako se ni tamo nisu osjećali sigurno, 1976. zatražili su politički azil u Italiju. Uz pomoć Caritasa, godinu poslije dolaze u kanadski Ontario i ondje dobivaju trećeg sina.
Ana Ganza studirala je u Hamiltonu i Torontu. Predavala je ekonomsku skupinu predmeta, no nakon služenja uz svetu Majku Tereziju i Misionarke ljubavi, završila je specijalizaciju u teologiji. Svoje znanje već dugo godina dijeli s učenicima hrvatske srednje škole u Mississaugi.
Iskustvo iz Indije opisala je na engleskom jeziku u knjizi "Putovanje nade". Cijela naklada od 3000 primjeraka brzo je rasprodana zbog čega je prošle godine objavljeno i elektronsko izdanje.
Sama ideja o knjizi rodila se jednog dana kad je pomagala u Centru za gubavce koji vode Braća misionari.
"U njima sam prepoznala Isusa i njegove muke. Nisam mogla vjerovati da jedno ljudsko biće može i mora prolaziti kroz takve bolove; izgledali su kao svježe procvjetane ruže, no umjesto latica mogla sam vidjeti i njegovati krvave mišiće. Njihova bol postala je moja bol. Tijekom ostatka službe izgubila sam tek i 22 kilograma", piše Ganza o jednom od svojih iskustava iz tog vremena.
Potreba da napiše knjigu nametnula se spontano, iako je na njoj radila pune četiri godine...
"Kada sam dobila dopuštenje i blagoslov od svete Majke Terezije, nisam ni slutila kolika je to obveza. Da bi se vjerodostojno mogao opisati život beskućnika raznih vjera, trebalo je proučiti druge svjetske religije. Ipak, najprije sam morala poradila na sebi. Kada se približimo Bogu, trebamo više molitvi, ljubavi i poniznosti", istaknula je Ganza.
Na pitanje kako se vratila u svakodnevni život nakon mjeseci provedenih u Indiji, naša sugovornica odgovara: "Teško. Bila sam fizički bolesna (razne infekcije i tropska groznica), no umno i emotivno potpuno produhovljena. U blizini svete Majke Terezije iskusila sam neograničenu ljubav za sva bića, bez obzira na boju kože, vjersku pripadnost ili podrijetlo. Također, osjetila sam blagoslov, svetost, milost, plemenitost, podanost i privrženost Bogu. U njoj i najsiromašnijima prepoznala sam Isusa. Moj život se tad potpuno promijenio – obogaćena sam bez granica".
Kako su predivni putevi Gospodnji! Hvala vam gospođo Ganza što ste toliko puta i na toliko načina svjedočili u svome životu o beskrajnoj dobroti Oca Našeg Nebeskoga koju po Svetoj Majci Tereziji pruža mnogim potrebitima.