Ondje je i 22-godišnji audio inženjer, Danilo Pavičić. Mladog glazbenika kao službenog prevoditelja Hrvatske nogometne reprezentacija angažirala je brazilska FIFA.
"Bilo je to nezaboravno i jedinstveno iskustvo, trenuci kojih ću se sjećati do kraja svog života. Nisam samo upoznao ljude koje cijenim od malena, već smo se dva mjeseca i družili. Šuker, Olić, Pletikosa, Srna i Mandžukić bili su poput mojih starih prijatelja. Sa stručnom ekipom pjevao sam navijačke pjesme, ljutio se zbog sudačkih odluka, ali i svom snagom vikao: 'Gooool!'", rekao je Danilo.
Oni koji su ga viđali na terenu, ni u snu nisu mogli zamisliti kako je naučio govoriti tečan hrvatski jezik. Sin i unuk useljenika koji su u Brazil došli još 60-ih godina prošlog stoljeća, učio je od djetinjstva. Tako je zadržao tradiciju i kulturu svoje obitelji.
"U školi i na fakultetu nitko me nije znao kao Danilo, nego su me svi zvali, i još uvijek zovu, 'Croata'", nastavio je naš sugovornik.
Puno puta je čuo kako treba zaboraviti svoje hrvatske korijene. "Pa rodio si se u Brazilu, što ćeš s tim svojim čudnim jezikom? Miješat ćeš ga s portugalskim i nećeš znati nijedan". No, Danilo se nije osvrtao.
Od mene je saznao kako je materinji jezik najvažniji u životu. Stoga se danas može pohvaliti sudjelovanjem na tečajevima iz hrvatskog jezika koje predajem već deset godina. I ne samo podrijetlom Hrvatima, nego i onima koji obožavaju našu zemlju.
Ponosan je i što mu hrvatski poznanici provjeravaju putovnicu jer sumnjaju da se rodio u domovini.
"Čvrsto vjerujem kako je jezik osnova održavanja svačije tradicije. Ima ljudi koji su dobili hrvatsko državljanstvo, ali ne znaju naš jezik. Pa kako možeš biti državljanin neke zemlje, a da ne znaš njezinu temeljnu stvar?", pita se Danilo čiji je otac Brazilac.
Kada je progovorio, sa mnom je pričao samo na hrvatskom jeziku, a s ocem na portugalskom. Cijeli život sam vjerovala da oni koji ne poštuju svoje podrijetlo i ne čuvaju domovinu vlastitih roditelja, nikad neće poštovati nijednu drugu zemlju. Danilo je to shvatio.
Zbog velike volje i ljubavi, dok se u međuvremenu većina ljudi na neki način borila da dođe što bliže svojim igračima, ponosno sam pratila prijenos utakmica i svaki put pomislila kako je jedan od njih tisuću moj sin Danilo.
Dan nakon prve utakmice Niko Kovač mi je rekao da nisu očekivali kako mladić koji se rodio i živi u Brazilu toliko može voljeti Hrvatsku.
Oči su mi bile pune suze jer sam tad shvatila da sam uspjela.
