Bremerhaven, luka na ušću rijeke Weser, šezdesetak kilometara udaljen od grada Bremena, i Hamburg na rijeci Elbi (Labe), stotinjak kilometara udaljen od Sjevernog mora, među prvim su organiziranim europskim iseljeničkim lukama.
Zbog svoga nepogodna položaja na preuskoj i previše plitkoj rijeci, nepovoljnoj za velike jedrenjake, a još više za prekooceanske parobrode, tek osnovan, novoizgrađeni Bremerhaven nastaje kao luka starog trgovačkoga grada.
Bremerhaven je osnovan 1830. i odmah po osnutku počeo se razvijati iseljenički promet za Ameriku. No kada je 1847. u luku uplovio američki riječni parobrod Washington, to je početak redovitoga poštanskog i putničkog prometa između SAD-a i europskog kontinenta. Već 1854. Bremerhaven se smatra najvećom europskom iseljeničkom lukom.
Neki stravični primjeri koji govore o nemogućim uvjetima preživljavanja i umiranja na prvim iseljeničkim jedrenjacima, nisu usporili emigraciju niti obeshrabrili iseljenike, ali su upravo u Bremerhavenu i Hamburgu bitno pridonijeli jačem nadzoru lučkih vlasti, strožim obvezama prijevoznika u odnosu na iseljenike i boljim uvjetima prijevoza putnika.
Poznat je primjer jedrenjaka New England koji je isplovio 30. listopada 1853., a nakon osmotjedne plovidbe, od 465 ukrcanih putnika do New Orleansa je umrlo njih 108. Ponajprije zbog nedostatka vode i hrane.
Iako je uz Bremerhaven vrlo razvijena i iseljenička luka Hamburg, rani razvoj i statistički podaci o prometu prije sredine 19. stoljeća govore koliko je Bremwerhaven snažnija luka. Od 1841. do 1846. odatle je iselilo 115 tisuća iseljenika, a iz Hamburga istovremeno samo 11 tisuća.
O važnosti Bremerhavena za masovno iseljavanje iz srednje Europe najočitije govore podaci o čak 70 posto svih američkih iseljenika koji se prije Prvoga svjetskog rata iz austrijskoga dijela Monarhije iseljava preko te luke i, manji dio, preko Hamburga, 20 posto ih odlazi preko Rotterdama i Antwerpena, a samo 10 posto preko svih drugih luka, uključujući i domaći Trst.
U svakom slučaju, prije Prvoga svjetskog rata Austrijanci, stanovnici Cislajtanije (zapadna polovica Carstva), čine više od polovice svih iseljenika koji prolaze kroz Bremerhaven, a gotovo isključivo odlaze u SAD.
Sudbinu luke uvelike je obilježio razvoj najvećega domaćeg i jednog od najvećih svjetskih putničkih prijevoznika, kojemu je sjedište u Bremenu.
Norddeutscher Lloyd osnovao je 1857. trgovac Hermann Heinrich Meier i stvorio prototip velikoga brodarskog poduzeća kakvih prije nije bilo.
Važna je i rano razvijena željeznička veza koja je 1862. uspostavljena između luke i šezdesetak kilometara udaljenog "matičnoga grada" Bremena, te ubrzo spojena s južnim "iseljeničkim" predjelima, kao i jake iseljeničke agencije poput Misslerove,
koja je na vrhuncu moći potkraj stoljeća imala mrežu od tisuću agenata razasutih diljem srednje Europe, s ispostavama čak i na poprilično udaljenom jugu, u Zagrebu i Brodu na Savi (Slavonskom Brodu).
Iako je u Bremenu već 1849. izgrađena "iseljenička kuća", Bremerhaven je, za razliku od Hamburga, uglavnom poznat po tome što se iseljenici smještaju u brojnim svratištima i što tu nikad nije izgrađeno veliko prihvatilište sa svim potrebnim sadržajima.
Bremerhaven je dugo bio najveća iseljenička kontinentalna luka čiji je godišnji promet daleko nadvisivao sve ostale luke, izuzevši Liverpool. I u ukupnom zbiru od stotinu godina masovnoga iseljavanja, jedino Liverpool, najveća europska iseljenička luka, prednjači s osam i pol milijuna ukrcanih emigranata, u odnosu na sedam i pol milijuna onih koji su isplovili iz Bremerhavena.
Jedna od najpoznatijih agencija, F. Missler i J. Brugk iz Bremena, još 1895. bez ikakvih skrupula dijeli letke s tekstom: "Kako stići do Bremerhavena bez ikakve putne isprave".
Budući da u 19. stoljeću nema osobito čvrste kontrole na granicama, lako ih je prijeći. A kada iseljenici stignu do polazne luke, ni lučke vlasti ni brodarski prijevoznici ne mare osobito za valjanost isprava, pogotovo stranih državljana koji su vrlo često bjegunci i ne ispunjavaju neke od obveznih kriterija za dobivanje dozvole za iseljavanje – najčešće nisu odslužili vojsku!
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
