Uz agencije važni su iseljenički posrednici banke, kao i brojni manji poduzetnici koji uz osnovne, agencijske usluge, nude i novčarske transakcije.
I iseljeničke se banke u Americi, kao i u domovini, bave i agencijskim uslugama te prodajom karata koja zalazi u bankarsko područje jedino kada je kreditirana i povezana s naknadnom otplatom.
I bankari i agenti imaju isti motiv – ščepati iseljenika prije drugih i ne ispustiti ga iz ruku. Zato se vode načelom da iseljenicima treba omogućiti dobivanje svih usluga u njihovoj kući kako konkurenti uopće ne bi dobili prostora za djelovanje.
U vrijeme kada se već učvrstio "zlatni standard" (ili zlatna podloga na kojoj su zasnovane vodeće valute), bankovno je poslovanje u prekomorskom prometu temeljeno na čvrsto određenim i pouzdanim valutama koje uglavnom održavaju stalan tečaj – nema promjene odnosa među valutama.
U dobrom dijelu poslovanja bankama je glavni konkurent pošta (novčane doznake) koja je pod državnim nadzorom i pouzdanija. Iako je tromija, pošta nudi i očite pogodnosti u odnosu na bankare – prije svega manje cijene usluge.
Zato su u poslovanju s iseljenicima i velike banke i brojni mali "novčari" mnogo gipkiji. Oni se trude privući iseljenike i uvjeriti ih da im pružaju najpogodniju uslugu i to na njihovu jeziku. Uvjeravaju ih i da im nude sigurnu štednju i pouzdane doznake njihova novca u domovinu.
U vrijeme financijskih kriza, pogotovo onih najvećih, početkom 1890-ih te 1907./08. i 1929., ni gubitak posla ni bilo koja druga nevolja nisu mogli više uzdrmati američke useljenike od kraha brojnih banaka u rukama iseljeničkih sunarodnjaka i gubitka višegodišnje ušteđevine.
Kao primjeri poslovanja "domovinskih" banaka usmjerenih na poslovanje s iseljenicima, mogu se uzeti Hrvatska zemaljska banka i Prva hrvatska štedionica, obje iz Zagreba.
Hrvatska zemaljska banka izravno se bavi agencijskim poslovima u vezi s iseljenicima te sklapa dugogodišnji ugovorni odnos s Cunard Lineom za otpremu hrvatskih iseljenika na ukrcaj u Rijeku, odakle ih engleski brodar odvozi u New York.
Banke imaju i podružnice u lukama i glavnim emigrantskim žarištima, i u domovini i u Americi. Da bi bila dostupna iseljenicima, Prva hrvatska štedionica, kao i druge slične banke usmjerene na poslovanje sa sunarodnjacima, ima podružnice u lukama Rijeci i Trstu te u više gradova u SAD-u.
Kao primjer razmjerno malih američkih "etničkih" banaka s jednakom sudbinom, okolnostima uspona i pada, mogu poslužiti banke Hrvata Franka Zottija, Slovenca Franka Saksera i Slovaka Petera V. Rovnianeka.
Sva trojica imaju nevjerojatno slične sudbine – svi su se naglo obogatili i postali bankari, svi su ujedno izdavali i vlastite novine i imali jake političke ambicije u vlastitome nacionalnom krugu. Imali su i osjećaj određene misije "pučkih tribuna", koja se nije kosila s dobrom zaradom što im ju je omogućavalo poslovanje s vlastitom etničkom zajednicom u Americi. Sva trojica su propala u krizi 1907. – 1908., progutavši pritom milijune dolara ušteđevine svojih sunarodnjaka!
No u to su doba propale i brojne druge, velike i male američke banke.
Ogorčenje izazvano gubitkom mučno stečene ušteđevine katkad se samo nadovezalo na nezadovoljstvo poštanskim uslugama koje su odbijale iseljenike i tjerale ih bankarima.
Pošta je u dostavljanju novčanih doznaka u domovinu nerijetko bila previše spora pa su iseljenici glasno izražavali svoje nezadovoljstvo i uvjerenje da se namjerno zadržava njihov novac i manipulira doznakama. A upravo su novčane doznake u domovinu, obiteljima u rodnom kraju, dočekivane kao spas i bitno su utjecale na gospodarski napredak.
preuzeto iz knjige Merika - Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.
