U vrijeme neizvjesnosti izazvane s COVID-19 izostala je ovogodišnja proslava blagdana sv. Juraja u Cokeburgu, PA i godišnji koncert čuvene St. George Junior Tamburitzans s kojim se je na svečan način, trebala obilježiti 70. obljetnica djelovanja i rada ovog omladinskog ansambla. Doista šteta!
Djeca, vodstvo i roditelji su bili spremni da na pozornici s veseljem i ponosom predstave publici svoj program, dodjele cvijeće i priznanja svim zaslužnima koji neumorno rade u ovom omladinskom i folklornom tamburaškom ansamblu. Koncertu i proslavi trebao se je pridružiti Hoosier Strings Junior Tamburitzans i Hoosier Hrvati iz Merrillville, Indiana te Hrvatski folklorni ansambl „Nova Nada“ iz Detroita, Michigana.
Na svom 70 godišnjem putu ovaj tamburaški ansambl primio je pod svoje okrilje na stotine djece podučavajući ih sviranju tamburaških instrumenata, hrvatskih pjesama i kola. U stvari sve je i započelo s kolom. Ansambl je najprije započeo svoj rad, 14. svibnja 1950. pod imenom „Kolo plesna skupina“ (Kolo Dance Group). Kolo skupina bila je pod vodstvom i uz instrukciju Bernarda M. Luketicha koji je u prosincu 1947., sa svojih 16 godina, izabran za predsjedniku odsjeka 354 Hrvatske bratske zajednice i potaknuo mnoge odsječne aktivnosti. Tako je „Kolo plesna skupina“ postala luč iz koje je već na prvim koracima izbijao plamen šireći bogatstvo hrvatskog folklora, raznovrsnih i prelijepih narodnih nošnji, pjesama i zvukova tamburaških instrumenata.
Međutim 1955. Kolo plesna skupina mijenja ime u St. George Junior Tamburtizans a instruktorom postaje John Gregurich. Ansamblu su dodani novi sadržaji. Uz učenje sviranja tamburice, plesova i pjesama uočena je potreba za bolje poznavanje hrvatskog jezika. Riječi odabranih pjesama za program i izvođenje na pozornici trebale su biti pravilno izgovorene ali i prepoznatljive da bi se znalo o čemu se pjeva. Djeca već kod 4 i 5. godine starosti s roditeljima pozivaju se u Hrvatski dom „Sv. Juraj“ kako bi se privikavala i zavoljela tamburicu i hrvatsku kulturnu baštinu.
Tako je St. George tamburica postala 'prava škola' koja je podučavala djecu, poticala ih na bolje poznavanje kulture i običaja hrvatskog naroda od kojeg su niknuli. Ovdje se već na samom početku djelovanja ansambla radilo o prvom naraštaju američkih Hrvata a danas i o drugoj, trećoj i četvrtoj generaciji.
Kao rezultat svega toga, uz Hrvatski dom u Cokeburgu, u susjedstvu stoji kuća puna narodnih nošnji, uredno složenih i čuvanih iz svih mogućih kulturnih regija iz domovine Hrvatske. Većina nošnji su autentične i neprocjenjive. Pretpostavlja se da je ovo najveća zbirka nošnji izvan Hrvatske.
Gospođa Martha Luketich je na čelu odbora koji se brine o kući narodnih nošnji i osoba koja je dobar poznavatelj svake nošnje. Roditelji provjeravaju kako je dijete obučeno prije izlaska na pozornicu i pred publiku. Sve treba biti do istančane elegancije i ponosa na područje iz kojeg se izvodi kulturno umjetnički program. Djeca St. George tamburice uvijek su obučena u narodne nošnje kulturnog areala iz kojeg je pripremljen program za izvođenje.
St George Junior Tamburica ansambl kroz svoje 70 godišnje djelovanje nastupio je na mnogim priredbama, proslavama i hrvatskim festivalima u Americi, Kanadi i Hrvatskoj. Prvi njihov dolazak u domovinu bio je 1969. godine a potom 1972. i 1974. St. George je nastupio na sva 53 festivala Kulturne federacije mladeži Hrvatske bratske zajednice koji su održana diljem Amerike, Kanade i u Zagrebu! U Zagrebu je održano sedam Omladinskih festivala HBZ-a i to: 1976, 1981, 1986, 1997, 2004, 2013 i 2018.
Odsjek 354 HBZ-a pod čijim se pokroviteljstvom nalazi ansambl te u suradnji s roditeljskom organizacijom skrbi da je svako putovanje u potpunosti plaćeno za djecu kod nastupa na raznim kulturnim manifestacijama. Amatersko kulturno-umjetničko društvo vođeno doista na profesionalnoj razini uz dobrovoljni rad mnogih pojedinaca, vodstva i roditelja.
„St. George Junior Tamburitzans Ensemble“ je gotovo uvijek imao energično, talentirano i stručno vodstvo koje se je brinuo o podučavanju i prepoznavanju muzičkih nota, sviranju tamburaških instrumenata, pjevanju i igranju kola. Kroz sedamdeset godišnje vrijeme ansambl su vodili ovi instruktori, koreografi i glazbeni direktori: Bernard M. Luketich, Mary C. Luketich, John Gregurich, George Merlin, Chuck i Barbara Muchnok, Jeseph Grcevich i Marlene Luketich Kochis.
Stručna pomoć stizala je i iz domovine Hrvatske. O koreografiji su se neko vrijeme brinuli folkloraši i koreografi iz Ansambla narodnih plesova i pjesama „Lado“ iz Zagreba: Nevenka Vujčić Dubyak, Ivo Šulina i Nenad Breka te Ivo Kirinčić iz Karlovca. Oni su povremeno stizali i boravili u Americi te svojim savjetima i stručnošću pomagali kod pripreme programa za nastupe. Osim toga, razvijena je dobra suradnja sa Zagrebačkim folklornim ansamblom iz Zagreba te mnogim tamburaškim sastavima, posebno iz Slavonije i Podravine. Na turneji po domovini i Europi 1972. godine u 24 dana održali su 22 koncerta ali i sklopili mnoga prijateljstva, posebno iz polja kulture i tamburaške baštine. Te godine, kao vrhunac svega tog, bila je audicija kod svetog oca pape Paul VI u Rimu.
Danas ansambl predvodi glazbena direktorica i koreografkinja Marlene Luketich Kochis i Daniel Kochis uz pomoćnike Bernadette Luketich Sikaras i Derek Hohn a, na čelu roditeljske organizacije nalazi se glavni predsjednik Hrvatske bratske zajednice Edward W. Pazo. Odsjek 354 „St. George“ predvodi predsjednica Bernadette Luketich Sikaras koja istodobno obavlja dužnost glavne tajnice i blagajnice HBZ-a.
Današnje vodstvo je stjecalo svoje znanje i provjeravalo muzički talent u redovima St. George Jr. Tamburice te izraslo u vrhunske glazbenike i vođe. Dok im se je Daniel Kochis pridružio nakon završetka Duquesne University. Sve te čelne osobe zaslužuju više nego hvala! Utkali su ovaj ansambl svoju prirodnu nadarenost, stručnost, energiju, vrijeme i strpljenje s djecom kod podučavanja te omogućili pedagoškim metodama i motivacijom stvoriti izvrsne tamburaše i folkloraše.
Članovi St. George Jr. Tamburitzans već su kod izlaska na pozornicu prepoznatljivi po svojoj eleganciji, disciplini i sa smiješkom na licima jer znaju da su spremni prikazati dobro pripremljen program koji će zračiti ljepotom i ljubavlju prema glazbi, pjesmi i plesu hrvatskog roda.
I pri završetku ovog novinskog izvješća moramo spomenuti kako je ansambl dobio svoje ime „St. George“ ili Sveti Juraj? Mnogi članovi odsjeka 354 Hrvatske bratske zajednice iz Cokeburga kod utemeljenja a, i danas vuku svoje korijene iz Zagorja Ogulinskog, pa su za svog zaštitnika odabrali ime Sveti Juraj po uzoru na Crkvu koju ostaviše njihovi predci u potrazi za boljim mogućnostima i životom. Al' nikada nisu zaboravili taj životopisni kraj kojeg nadvisuje drevni grad Modruš, planine Klek i Veljun. Tako je pok. Bernard M. Luketich, glavni predsjednik HBZ-a, 1997. godine u Zagorju i Ogulinu okupio četiri tamburaška zbora iz: Zagorja, Draganići, Hamiltona (Kanada) i
Cokeburga (SAD) a svi s imenom Sveti Juraj. Bilo je to lijep i nezaboravan koncert: za domaćine i goste. Proslava Jurjeve je najveći događaj u godini, u Cokeburgu, za ansambl i sve organizacije koje su pod okriljem odsjeka 354 „St. Geroge“.
St. George Junior Tamburitzans je snimila dva albuma pod imenom: „Golden Memories“ (Zlatne uspomene) i „Echoes From Our Happy Village“ (Odjeci veselja iz našeg sela) te treći, s odraslim (osobe iznad 19 godina starosti) St. George Ansamblom pod imenom „Kroz tri generacije“. Sretan vam 70. rođendan dragi tamburaši i folkloraši!
