Poljičanin koji je svoje rodno mjesto Zvečanje napustio sa svega 24 godine, nikad nije zaboravio dalmatinske korijene, a lozu je presadio u dalekom Chicagu.
Poput mnogih hrvatskih iseljenika, Mate Kovačević duže je živio u inozemstvu, nego u vlastitoj domovini. U Chicagu je izgradio novi život, osnovao obitelj i postao član hrvatske zajednice. Uvijek je bio aktivan u promoviranju kulture i baštine rodnog zavičaja, pritom njegujući svoju katoličku vjeru.
Oboružan zaraznim osmijehom, rado je darovao cijelog sebe kako bi organizirao okupljanja Hrvata. Ti događaji kroz godine su glazbeno, kulturno i duhovno obogatili našu zajednicu. Vikendima bi pozdravljao goste u Hrvatskom kulturnom centru ili bi pak pomagao u župnoj crkvi blaženog Alojzija Stepinca.
Njegova supruga Maryanne, Hrvatica je rođena u Chicagu. Odrasla je u kući u kojoj se njegovao hrvatski jezik i bila je među prvima članicama "Hrvatske loze". Tako je još više produbljivala svoju ljubav prema hrvatskoj riječi i korijenima, stoga ne čudi što je već godinama na čelu ovog tamburaškog i plesnog ansambla.
Tu opsesiju, Maryanne i Mate prenijeli su na svoju djecu – Antu, Medenu i Michaelu, koji su nastavili obiteljsku tradiciju. Kćerke su nedavno nastupale na godišnjem koncertu "Hrvatske loze" u Chicagu.
Mate je stalno pomagao u organizaciji svih događaja koji prate djelovanje grupe, naročito u predstavljanju dalmatinske pjesme i kulinarstva. Prije svega nekoliko mjeseci, u sklopu sedmog po redu Seljačkog stola, festivala hrvatskog kulinarstva, ugostio je Matiju Bartić iz Poljica kako bi pripremila "Poljički soparnik", autohtono jelo, zaštićeno od strane UNESCO-a.
Kao dijete poljičkoga kraja, Mate nikad nije zaboravio svoju Gospu. U njegovom domu, iznad kamina, stoji njezina slika.
Svake godine pomagao je u organizaciji blagdana Velike Gospe, koji se tradicionalno održava u župi sv. Jeronima na jugu Chicaga. Bio je i vrlo aktivan član kluba "Poljica", jedne od najstarijih hrvatskih udruga na ovom području. Godine 2015. župa sv. Jeronima izabrala ga je za Grand Marshalla (počasnog vođu ceremonije) pa je obitelj Kovačević bila na čelu povorke koja je defilirala ulicama grada, s kardinalom Blaseom Cupichem.
Poput prave dalmatinske duše, uvijek je bio spreman za pjesmu, a tu ljubav prenio je i na svoju djecu. Tako su njegove kćeri Medena i Michaela često uveličavale razna događanja u hrvatskoj zajednici, a jedno od takvih bio je i posjet predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
Njegova vrata uvijek su bila otvorena za druženja prijatelja i klape – Pasike, Sebenice, Subrenum, Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj" i Dalmatina.
Matin osmijeh i toplina srca bili su nadaleko poznati – da je mogao, ugostio bi cijeli svijet. Tako je u svibnju prošle godine u svoj dom pozvao i ekipu Moje Hrvatske. Dok su njegove kćeri goste zabavljale pjesmom, Mate je pripremao hranu.
Nedavno ga je posjetio i general Željko Glasnović, zastupnik u Hrvatskom saboru. Mate je u suradnji sa zajednicom lobirao kod američkih političara za Hrvatsku, naročito u njezinim najtežim danima tijekom Domovinskog rata. Kao i uvijek, ovaj skromni Hrvat u svojoj maniri zahvalio je generalu za sve što je učinio u obrani domovine.
Mate Kovačević napustio nas je u utorak 16. svibnja 2017. u 54. godini života. U borbi s okrutnom bolešću, uložio je svu snagu, a naročito svoju prepoznatljivu i neizmjernu vedrinu. Do posljednjeg trenutka okupljao je oko svoje bolesničke postelje obitelj i prijatelje kako bi im po tko zna koji put iznova tiho šapnuo: "Volim vas".
Na vijest o njegovoj smrti izrazi sućuti i podrške stižu sa svih strana.
"Dragi prijatelju, neizmjerno ti hvala na svemu što si učinio za nas. Posebni ljudi žive u našim srcima i kad više nisu ovdje! Neka ti Gospodin podari vječni mir, a obitelji da snage i vjeru u ponovni susret", napisao je Ivan Banović, član klape Pasika.
Matina duboka vjera oduševljavala je i naše svećenstvo.
"Gledajući ga u krevetu nisam se mogao načuditi bistrini vjere koja je progovarala iz svake njegove riječi i pogleda", istaknuo je fra Antonio Musa, franjevački bogoslov u Chicagu.
"Lako je i ugodno bilo biti Matin prijatelj pa ih je zato imao mnogo. Smatram da je Božji dar svakom od nas koji smo imali privilegiju poznavati ga. Kad je sagradio kuću cijelo prizemlje napravio je kao otvoreni dnevni boravak. Tamo su djeca radila svoje školske zadaće i nisu se skrivala po sobama, što je nažalost čest slučaj u Americi. To je uistinu bio pravi living room gdje je bilo mjesta i topline za širu obitelj, uvijek uz dobru hranu, pjesmu i kvalitetno vino", naglasio je fra Ivica Majstorović, župnik u župi sv. Jeronima u Chicagu.
Mate nas je sve zadužio svojom ljubavlju, vedrinom, radom i predanošću obitelji, zajednici i domovini. Svi bismo mogli od njega nešto naučiti.
Posmrtni ostaci bit će danas položeni u Chicagu, no njegovo nasljeđe i duh nastavljaju živjeti.
Matina posljednja želja bila je da se umjesto cvijeća, novac donira za obnovu crkve svetog Križ u njegovom rodnom mjestu.
Ako bi se na ikoga mogao primijeniti refren klapske pjesme "Teštament", kaže fra Ivica, onda je to sigurno na Matu:
Ostavjan van ime, kuću od poštenja
Najvridnije blago mojega živenja
Još kad vode vidin vaše lice milo
Znan da radi toga živit je vridilo
Čuvajte mi, dico, more i gajetu
Dalmaciju zemlju, našu viru svetu
Molite da duša fini mi u raju
Zbogon mili moji, drž'te se kuraju.
(Klapa Sol, Branko Barbir – Robert Grubišić)
Zbogom Mate!