"Pitao sam se prepun mržnje: zašto? Zašto i kamo me vozi ovaj brod, zašto se moram rastati od svoje Crikvenice?"
S tim je mislima Konstantin Lovrić, hrvatski Primorac, poslije ugledni poslovni čovjek iz Cape Towna u Južnoj Africi, kao desetogodišnji dječak napustio svoju voljenu Crikvenicu. Kada govori o tom rastanku s domovinom, oči mu se ispune nekom tugom i bijesom što je bio prisiljen napustiti rodni kraj.
No stvari u iseljeništvu i nisu bile tako loše za njega. Još davne 1948. godine Konstantin je s ocem i bratom postao suvlasnik tvrtke Lovric Tilemart ceramic and terazzo tiles mosaic kompanije u Cape Townu.
"Da, dobro živim. Ali, ništa ti, pa ni novac, ne može zamijeniti u srcu tvoju domovinu, meni najdražu Hrvatsku. Znate, kad smo 1936. godine stigli u Cape Town, zatekli smo tamo desetak hrvatskih obitelji, uglavnom Dalmatince. Svi su se dobro snašli, radili razne poslove, a ponajviše mesarske. Moja se obitelj specijalizirala za radove u kamenu i mramoru", prisjetio se Lovrić u intervjuu za Maticu 1990.
Prema njegovim riječima, Hrvati su se dobro slagali i družili čuvajući hrvatski jezik. No tako je bilo sve do rata.
"A poslije rata došli su i drugi iseljenici, pa tako i srpske obitelji. Prijašnji je način života iščeznuo. Odjednom se mnogo toga izmijenilo. Kako već rekoh, mi smo se znali sastajati, zapjevati i zasvirati... A kad su došli novi doseljenici, bilo je ovako: recimo, kada bih ja priredio slavlje, pozvao bih i srpske obitelji, a kad bi oni slavili, poziv ne bih primio. I pitao sam se: zašto? Odgovor nalazim i sada, ovdje. Iskreno rečeno, ovaj put, a to mi je treći posjet domovini, došao sam se osobno uvjeriti što se to ovdje događa. Jer iz daljine južnoafričkog Cape Towna teško je imati pravu sliku ovdašnjih zbivanja", naglasio je naš sugovornik u čiju su kuću nekoć dolazili novinari Tanjuga iz Srbije.
"Raspitivali su se kako vidim budućnost Jugoslavije. A ja put pod noge, pa da vidim tu Jugoslaviju. Dovoljno mi je bilo ovih nekoliko dana da stvari stavim na svoje mjesto. Gledam ulice Zagreba zapuštene, zgrade trošne, putovi užasni, a da ne govorim o autoputu Zagreb-Beograd... Pa, ljudi moji, kamo ide taj novac od industrije i turizma Hrvatske? Ne moraš biti suviše pametan da doneseš nekakve zaključke o budućem uređenju Jugoslavije", zaključio je Konstantin Lovrić.
Mirjana Greblo