Tomas Tomljenovich iza sebe ima 50 godina iseljeničkog staža u Kanadi. Rodom je iz okolice Karlobaga, a u tih pola stoljeća samo četiri puta ostvarila mu se želja da posjeti svoj zavičaj.
"Kad bi to ovisilo samo o mojoj želji, dolazio bih i četiri puta na godinu, ali nije moglo tako. Morao sam se zadovoljiti i tim rijetkim posjetima. Drago mi je što sam uvijek nailazio na sve veći napredak starog kraja. Mnogo toga se promijenilo, a neka mjesta i krajeve gotovo nije moguće prepoznati", rekao je Tomljenovich iz Thunder Baya u intervjuu za Maticu 1979. godine.
U Prvom svjetskom ratu naš sugovornik izgubio je oca i kao siroče iskusio mnoge gorčine života. Rodnu grudu napustio je nepismen pa se u stranom svijetu morao prihvatiti i najtežih poslova.
Unatoč svemu nije klonuo, nije se predao... Na noge je podigao trojicu sinova i kćer, a kao savjestan i marljiv radnik uvijek je bio cijenjen i poštovan. Pronašao je vremena i za društvene aktivnosti te je od 1935. godine član Hrvatske bratske zajednice, Odsjeka 679 u Port Arthuru.
U Zagrebu Tomas Tomljenovich ima brata, a ovdje je i njegov stari iseljenički prijatelj iz Kanade Božo Prpić.
"Imam i drugih rođaka i prijatelja, zbog čega se radujem svakom dolasku u domovinu, da se ponovo vidimo, popričamo, obnovimo sjećanja i uspomene", zaključio je naš sugovornik.
N. G., 1979.