U Švedskoj ne gubim vrijeme na silne papire

Mario Malnar, liječnik obiteljske medicine, radi u južnoj Švedskoj u obiteljskoj medicini unutar županijske ustanove.

– To je jedna vrsta doma zdravlja, a takvih je ustanova sve manje jer se ne mogu dobro nositi s promjenama, efikasnošću i gotovo su stalno u gubicima. Jezik je uz učenje bilo relativno lako savladati. Naime, švedski jezik ima velik broj riječi posuđenih iz njemačkog i engleskog pa svatko tko zna te jezike ima definitivno olakotnu okolnost pri učenju. S pacijentima uglavnom govorim na švedskom, no puno ih je koji su došli s područja Balkana pa sam zadužen za njih da ne moramo dovoditi tumače. Prevoditelji su besplatni za svakog tko ne govori švedski. U početku me to zapanjivalo, no neki ni nakon 20 godina ne govore švedski – govori.

Potrudili se da dođe

– Susret sa švedskim sustavom zdravstva imao sam nakon što sam pozvan na dodatnu edukaciju vezanu za istraživanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Nakon što sam pokazao što znam i kako radim, dali sve od sebe da me privuku. Djeca su mi u Švedskoj već više od dvije godine, supruga se nedavno doselila. Od prvog dana imali su izuzetnu pomoć i podršku u školi i vrtiću, nastavu i na materinskom jeziku te intenzivniju nastavu švedskog jezika. Uz svakodnevne zadaće kod kuće, koje sam radio sa sve troje, došli smo do odličnog nivoa znanja i pisanog i govornog jezika. Sretan sam jer odrastaju u multikulturnom okruženju. Često čitam naše skandalozne vijesti iz nordijskih zemalja. Uglavnom su neistinite i smiješne. Djeca u osnovnoj školi dobivaju otprilike jednom tjedno zadaće, koje su po mojem mišljenju prelagane i jednostavne. Škola je više naslonjena na praktične zadatke i učenje te djeca vole ići u školu. Minimalno 20 posto vremena u školi mora se provesti na zraku. Mala djeca u vrtićima uz odobrenje roditelja mogu spavati na trijemovima na hladnom zraku – opisuje dr. Malnar. S plaćom obiteljskog liječnika, kaže, mogu ugodno živjeti bez puno stresa.

– Radno vrijeme za liječnika u obiteljskoj medicini je od 8 do 17 sati, kako je i vrijeme rada škola i vrtića s dnevnim boravkom. U tom radnom vremenu je jedan sat pauze za ručak i dvije polusatne pauze za kavu, doručak i druženje. Zbog manjka liječnika velik je broj usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prebačen na medicinske sestre i tehničare s fakultetskom edukacijom i tečajevima te se po izvršenju, npr. spirometrije, Papa testiranja, UZV-a mjehura, EKG-a, dermatoskopije, konzultiraju s liječnikom. Nema primarnih ginekologa i pedijatara. Pacijent se javlja telefonom trijažnoj sestri koja određuje stupanj hitnosti. Za hitna stanja se ili upućuje na hitnu u bolnicu, organizira ambulantni prijevoz ili poziva odmah na pregled kao akutno stanje – opisuje sustav rada. Za akutno stanje koje može čekati dobiva se termin unutar sedam dana, a za kronična stanja i godišnje kontrole uglavnom za oko dva mjeseca. Po dolasku u ustanovu ili grupnu praksu pacijent plaća participaciju čim potvrdi dolazak na recepciji i čeka svoje naručeno vrijeme za pregled.

– Za akutna stanja na pregled se može čekati i dulje ako dođe do drugih hitnosti, no ako se s pregledom naručenog kroničnog pacijenta ne počne unutar 20 do 30 minuta od vremena za koje je bio naručen, pacijent ima pravo na pregled, ali i na povrat novca. Po dolasku se pacijent prima na 20-30 minuta te se porazgovara, pregleda i zajednički napravi plan obrade ili liječenja uz planiranje kontrola i laboratorijske ili RTG obrade. Svi nalazi dolaze liječniku koji je pokrenuo obradu, a on obavještava pacijenta o daljnjem liječenju i kontrolama. Puno se pažnje poklanja odnosu pacijent – liječnik – osoblje što je preduvjet za kvalitetan rad i zadovoljnog i zdravijeg pacijenta. To je moguće jer su liječnici, kao okosnica sustava zdravstva, oslobođeni svih nepotrebnih zadataka – ističe dr. Malnar. Dijabetičare svakih šest mjeseci kontroliraju educirane sestre za kroničare, sestre rade Papa testove, UZV preglede, različita mjerenja.

– Liječnici ne gube vrijeme s ispričnicama, potvrdama, pisanjem recepata i uputnica iz usluge internistu ili kirurgu, otvaranjem i produljivanjem bolovanja pacijentu koji se kontrolira kod kirurga ili fizijatra. Kod obiteljskog liječnika može se napraviti jako puno – imamo biomikroskope za strana tijela u oku, preglede oka i mjerenje očnog tlaka, rektoskopiju kao uvjet da bismo poslali pacijenta na kolonoskopiju ili kirurški pregled, laboratorij i RTG za osnovne potrebe (zbog udaljenosti od bolnice) te kompletnu malu kirurgiju, biopsije i slično. Spirometrija, EKG, čak i ergometrija u nekim su ustanovama uobičajen dio svakodnevnog rada – objašnjava.

Nema besplatnog lijeka

Pacijent za pregled ovdje ima 20 do 45 minuta, a ako želi potaknuti još neku dodatnu temu za razgovor i pregled, upozorava se da se naruči za novi pregled. Na hitnom pregledu tijekom 20 minuta ima pravo biti liječen samo za jedan razlog dolaska. Participacija postoji za sve kategorije stanovnika, uključujući i djecu. Nema oslobođenja dok se ne postigne godišnji limit za usluge (djeca oko 110, odrasli oko 140 eura) i lijekove (djeca oko 110, odrasli oko 220 eura). Svatko tko je zaista kronično bolestan dobiva karticu za besplatne usluge (nakon što prijeđe limit), a povremeni korisnici zdravstvenog sustava plaćaju cijelu participaciju. Pregled kod obiteljskog liječnika, ako ste upisani kao pacijent u našu ustanovu, košta 10 eura, ako niste, 30 eura. Svi lijekovi plaćaju se u zaštićenom iznosu, nema besplatnog lijeka, ostatak plaća ustanova unutar fonda za lijekove.

– Najupečatljiviji dio rada koji odlično funkcionira na korist pacijentima i liječnicima je sustav upućivanja pacijenata i propisivanja lijekova, uputnica, pomagala i bolovanja. Upućivanje se ostvaruje direktno među liječnicima. Svaki liječnik u javnozdravstvenom sustavu (privatne i državne ustanove) ima pravo i dužnost propisivati lijekove, pomagala (ortoze, pelene, katetere, štake itd.) i bolovanje za ono što je pacijentu u tom trenutku potrebno. Dakle, i kardiolog i ortoped i onkolog mogu propisati sve što pacijentu treba. Npr., za malignu bolest koju će trebati pratiti desetak godina – pacijent sve što se toga tiče ostvaruje kod onkologa. Mene, obiteljskog liječnika, izvještava o učinjenom kako bi se na jednom mjestu bilježili podaci o aktualnim lijekovima i postupcima. Kada je pacijent stabilan, bolnički liječnik upućuje ga meni, obiteljskom liječniku, za daljnje godišnje kontrole. Svaki kronični bolesnik ima godišnju kontrolu kod obiteljskog liječnika s godišnjim propisivanjem lijekova i kompletnim pregledom u pola sata. Možemo odbiti preuzeti pacijenta uz dobar razlog – objašnjava sustav dr. Malnar.

– Dijabetes je još jedno područje koje je odlično riješeno u Švedskoj. Dijabetes tipa 2 u kompletnoj je skrbi obiteljskog liječnika, a dijabetes tipa 1 od početka je u skrbi dijabetologa/endokrinologa. Pacijenti kojima se utvrdi inkontinencija u cijelosti, posve besplatno, periodično dobivaju potrebne količine pomagala za inkontinenciju i pod stalnim su nadzorom terenskih sestara i sestara koje se time bave u našoj praksi. To je vrlo efikasan način da se makne stigma s inkontinencije, ali i da se ukine crno tržište takvih pomagala – ističe .

Za sve postoje liste čekanja, pa i za laboratorij i obiteljskog liječnika. U bolničkoj skrbi pacijenti imaju pravo na prvi pregled u roku od tri mjeseca, a ako ustanova to ne može ostvariti, mora ugovoriti usluge privatnih klinika za određenu djelatnost. Za ortopeda je vrijeme čekanja uglavnom 3-6 mjeseci, kao i ostale specijalnosti. Na MR se čeka 2-6 mjeseci, ako postoji opravdana sumnja na tumor, onda se obrada radi unutar sedam dana. Zanimljivo je da se prije i lakše odradi CT od UZV-a. Za UZV je potrebno vrijeme liječnika uz pacijenta što je ovdje jako skupo. Glavni zdravstveni problem u Švedskoj je, kaže, manjak liječnika u sustavu, osobito primarnoj zaštiti. Veliko istraživanje koje je naručila vlada vezano za reformu sustava pokazuje nezadovoljstvo i radnika i pacijenata. Prijedlog je uvođenje modela privatne prakse kao u Norveškoj ili – Hrvatskoj!

– Hrvatska se može podičiti požrtvovnošću svih liječnika i medicinskog osoblja koje unatoč svemu naš sustav drži na nivou. Imamo odličnu informatiziranost sustava, još samo da se bolnice i zavodi za javno zdravstvo na njega priključe u cijelosti. No kod nas su problemi s organizacijom sustava vrlo veliki – pogrešno iskorištavanje resursa, nepotrebni troškovi, nepotrebne pretrage jer nemamo smjernica i odgovornosti onih koji ih indiciraju, a to nisu obiteljski liječnici za većinu skupih pretraga i laboratorijskih pretraga. Nemamo tako dobru skrb nad starima i kroničarima, nad djecom, mislim da je to primarno rezultat manjka vremena za pacijenta, jer se izgubi na nepotrebnosti. Sve veći manjak liječnika u Hrvatskoj je problem koji raste, a da ga u Zagrebu političari još uopće nisu svjesni. Od kolega redovito čujem kako se nitko ne javlja na natječaje za hitnu službu, da su ambulante na otocima i Slavoniji, a sve više i bliže velikim gradovima, prazne. Liječnici iz okolnih sela uskaču. To je vulkan koji čeka erupciju, a čini mi se da naše zdravstvene vlasti uopće nisu toga svjesne. Volio bih i da vaši čitatelji postanu toga svjesni i pomognu tome da naši liječnici ostanu u Hrvatskoj i da pomažu našim pacijentima – ističe. A švedski šef za zdravstvo trenutačno kuka da ništa ne može napraviti na razini države jer je zdravstvo kod njih regulirano na razini županija.

– Planira jedinstveni IT sustav u zdravstvu u sljedećih pet godina. Živi bili pa vidjeli – jako su spori u promjenama i prije su bili jako samouvjereni da je njihov sustav najbolji u svijetu – kaže dr. Malnar.

Ako ste vozili pijani, plaćate sami sve preglede