Kada upoznate Tonicu Štajdehar-Wright iz Pasadene u Kaliforniji, tada upoznate i jedno toplo ljudsko srce, puno humanosti i neizmjerne ljubavi prema svom rodnom kraju, piše Matica iz 1976. godine.
Tonica je napustila Lič u Gorskom kotaru, ali ga je u novoj domovini uvijek nosila, ne samo u svojim uspomenama, osjećajima, već i u djelima, u brojnim akcijama. Pomagala je nesebično godinama stari kraj, materijalno, ali i na različite načine razvijala kulturu i običaje stare domovine. Obavljala je dužnosti u HBZ-u, Odsjeku 865 u Los Angelesu, organizirala pjevačka društva, "Ariju", a kasnije "Slavuj" kako bi okupljala naše ljude u kulturno-umjetničkim društvima. Posebno je bila zaslužna kao potpredsjednica "Internacionalnog Instituta za emigrante" koji okuplja ljude najrazličitijih nacionalnosti nastanjenih u SAD-u.
"Cilj ovog Instituta je da ljudi koji dolaze u Ameriku, sa svih strana svijeta i postaju jednog dana Amerikanci, nikada ne zaborave svoje porijeklo i nacionalnu pripadnost. To se ostvaruje kroz njegovanje tradicija, čuvanje materinskog jezika... U tu svrhu održavaju se festivali na kojima se afirmira svaki narod kroz prikazivanje svojih nacionalnih specifičnosti, zatim izložbe, kulturno-umjetnički programi... Ti festivali jedinstveni su prizori. Postavi se po stotinu šatora, i u svakom se doživljava druga zemlja, druga nacija. U tom mozaiku od 82 nacije, i mi imamo zapaženo mjesto. Sve naše republike predstavljaju se kroz izložbe, narodne nošnje i folklorne programe na kojima sviraju mali tamburaši. Za naše kulinarske specijalitete ljudi najrazličitijih nacionalnosti čekaju u redu po nekoliko sati. Za naš dan zainteresirao se i 'Ronald Mat Hervos – U.S. Information Center – Head of Bicentinal Heritage Communuttee' koji je ove godine poslao televizijske snimatelje, pa su cijeli dan snimali sve programe i izložbe. Taj interes za našu zemlju i tradiciju osjetila sam uvijek spontano među ljudima drugih nacionalnosti. Tako je bilo i u društvu 'Slavija' 1947. godine, kada su sve naše probe folklora pratili i Amerikanci, Englezi, Nijemci... Sjećam se, neki Irac, Dick Slater, toliko se oduševio folklorom, da je studirao i diplomirao slavistiku. Još i danas, kada krenem u Europu, nagovorim po desetak prijatelja Amerikanaca da pođu vidjeti sa mnom moju lijepu domovinu. Kada jednom stupe na naše tlo, više ih ne treba nagovarati, sljedeći put sami dođu".
Prilikom svog posjeta domovini 1976. Tonica je došla s prijateljima, ali ponovno u misiji humanitarne akcije. Kao članica Međunarodnog kluba za pomoć i rehabilitaciju hendikepirane djece založila se da dva autobusa namijenjena najmlađima spomenuta organizacija pokloni domovini. Tako se povećava broj njezinih humanitarnih akcija. U njih je ona nesebično uložila svoj rad i život. Toplom ljudskom srcu više od toga niti ne treba!
S Tonicom Wright posjetili su nas i njezini prijatelji, simpatični bračni par Katica i Maks Pavišić. Katica je rođena u Americi, a njezin suprug u Škrljevu.
"Otišao sam 1921. godine u Ameriku", rekao nam je Maks Pavišić, inače aktivni član i blagajnik u HBZ-u, Odsjek 177.
"Još i danas nisam zaboravio svoju dragu primorsku čakavštinu, svoj zavičaj. I naša djeca gaje osjećaje prema starom kraju, pa nam je sin Josip, star 31 godinu, aktivan u 'Slogi' gdje svira tamburu. Naročito se zanima za spomenik 'Matiji Gupcu', pa je poslao čak i novac za izgradnju. Kako ovdje boravimo četiri mjeseca, posjetit ćemo spomenik, a nadam se da će ga obići i sin Josip", zaključio je Maks u intervjuu za Maticu 1976. godine.