Dana 6. ožujka ove godine, u 76. godini života preminuo je u Buenos Airesu Miho Mihanović, jedan od najistaknutijih naših ljudi u dalekom svijetu, poznat i u Argentini i u domovini kao uspješan brodovlasnik, kao vrli domoljub i kao plemeniti filantrop.
Rodio se u Dolima, malom selu nedaleko od Dubrovnika. Njegovac otac Petar posjedovao je malu "trabakulu", zvanu "Fortunata". Imao je petoricu sinova: Petra, Nikolu, Ivana, Bartula i Miha. Najstariji brat Petar ostao je s ocem kod kuće, a ostala braća, jedan za drugim, odoše u daleki svijet kako bi zaradili novac kojim bi kupili ocu novu i veću "trabakulu".
Obitelj Mihanović imala je more i pomorstvo u krvi. Brat Ivan je od mornara postao ship chandler u Rio de Janeiru. Brat Bartul postao je vrstan pomorac na rijeci La Plata. Osim Miha, sva su braća bila nepismena jer u ono vrijeme po našim selima nije bilo škola. Nikola, Ivan i Bartul tek u svijetu naučiše čitati i pisati. Miha je seoski župnik podučavao čitanju i pisanju. Od desete do 12. godine učio je privatno u Korčuli, pak (onda) otišao bratu Ivanu u Rio, u Brazil, gdje je u kratko vrijeme naučio portugalski jezik, čije mu je znanje kasnije uveliko koristilo u poslovanju s Brazilom.
Godine 1874. brat Ivan i on odoše iz Rija bratu Nikoli u Buenos Aires. Tamo ga brat Nikola šalje u školu da uči španjolski i engleski jezik. Htio je da Miho postane ljekarnik. Ali je krv i Miha vukla na more. Ukrcao se kao komesar na jedan bratov parobrod. Radio je, štedio, opažao i učio. S vremenom se odijelio od brata da se osovi na vlastite noge i postade pomorski agent u gradu Bahia Blanca na Atlantiku, pa suvlasnik te vlasnik parobroda.
Prvo društvo za plovidbu između atlantskih luka
Nikola Mihanović razvijao je svoju djelatnost na rijekama La Plata i Urugvaj. Brat Miho odabrao je za područje svoga rada argentinske luke na Atlantiku. Njegovo društvo "Sud Atlantica" bilo je jedno od prvih društava koje je uspostavilo plovidbu između atlantskih luka. Osnovao ga je 18. siječnja 1889. kada mu je bilo tek 27 godina s parobrodom "Toro". Tri godine poslije Miho je kupio drugi parobrod kojemu je dao ime "Vaca" ili "Krava". Poslije "Bivola" (Toro) došla je "Krava". S "Vacom" je Miho produžio svoju prugu do Carmen de Patagonesa i Viedma na teritoriju Rio Negra, a godine 1897. nabavio je još jedan parobrod koji je nazvao "Sud", kako bi simbolizirao širenje svoga rada prema jugu. U lipnju 1899. Miho Mihanović uspostavio je u Brazilu prugu do Rio de Janeira, koju pojačava novim parobrodom "Juanita".
Godine 1902. Miho je u Engleskoj naručio novi parobrod od 2500 tona. Sam je otputovao u Englesku kako bi bio siguran da je parobrod izgrađen prema njegovoj zamisli i prikladan za plovidbu uzduž brazilske obale i s posebnim instalacijama (konstrukcijom, pregradama) za prevoženje marve stojećki. S ovako konstruiranim parobrodom odolijevat će on poslije konkurenciji jakih engleskih i njemačkih društava. Novom parobrodu dao je ime "Dalmata", u počast svoje domovine.
Godine 1903. povećao je svoju flotu parobrodom "Pomona", a 1904. sagradio je novi parobrod u Engleskoj od 2300 tona za službu na brazilskoj obali i nazvao ga "Terneto" (Tele). Nakon 20-godišnjeg opstanka svoje tvrtke, pod isključivim njegovim vodstvom i upravom, odlučio je Miho Mihanović pretvoriti ga u anonimno dioničko društvo, pod istim imenom "Sud Atlantica". Pri ovoj transformaciji povećala se njegova flota raznim jedinicama, a sljedećih godina i parobrodima "Moinho Fluminense" (3500 t) za prekomorsku službu.
Doprinos razvitku jugoslavenske trgovačke mornarice
Godine 1920. flota društva "Sud Atlantica" sastojala se od osam parobroda i 20 lancha pa se te godine Miho Mihanović odlučio povući iz posla nakon 31 godine života (u tuđini) i uspješnog rada. Compania de Navegacion Argentina Nicolas Mihanovich, koju je prije kupilo jedno englesko društvo od njegova brata Nikole, kupila je i Mihovu "Sud Atlanticu".
Za vrijeme svog poslovanja dvojica braće radila su nezavisno i odijeljeno, svaki na svome području, da se na kraju njihove kreacije sliju u jednu veliku tvrtku kojoj cijelo značenje daje naše hrvatsko ime "Mihanovich", što ga uvijek u svome naslovu nosi.
Miho Mihanović bio je čovjek srcem neizrecivo plemenit i dobar. Plodove vlastita uspjeha dijelio je sa svojim pomagačima, sa svojim mornarima, kapetanima, strojarima i činovnicima. On je išao i dalje: kad je tvrtku pretvorio u dioničko društvo, darovao je svojim stručnim namještenicima određeni broj dionica prema godinama službe, pa im je uime dividenda i pri prodaji društva dragovoljno podijelio ukupnu svotu. Pomogao je i razvitku jugoslavenske trgovačke mornarice. Uz Paška Baburicu, brata Nikolu Mihanovića, Frana Petrinovića, bio je sa znatnim udjelom i osnivač bivše Jugoslavensko-amerikanske plovidbe koja se kasnije s Atlantskom plovidbom pok. kapetana Iva Račića fuzionirala u današnji Jugoslavenski Lloyd, kojemu stoji na čelu gosp. Božo Banac.
Jadranska straža, broj 4, 1938.
Damir Račić