Pavao Ritter Vitezović bio je hrvatski leksikograf i povjesničar, preteča hrvatskog narodnog preporoda. U svojim djelima oslikavao je socijalne, političke, gospodarske i kulturne prilike toga vremena, a pridonosio je buđenju hrvatske nacionalne svijesti.
Njegovo najznačajnije djelo je Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska) iz 1700., u kojem se zalagao za ujedinjenje svih Slavena pod hrvatskim imenom. Na njegove ideje kasnije su se oslanjali Ante Starčević i Ljudevit Gaj.
Značajan je i Vitezovićev jezikoslovni rad, posebno djelo Lexicon Latino-Illyricum, u kojem se nalaze riječi svih hrvatskih narječja. Zalagao se da osnova hrvatskog pravopisa bude fonetska, tj. da svaki glas ima svoje slovo, te je predlagao uporabu dijakritičkih znakova u hrvatskom pravopisu.
U svome prvom djelu Odiljenje sigetsko, koje je tiskao na hrvatskom jeziku u Linzu, a govorilo je o borbi za kršćanstvo i nacionalnim velikanima onog doba, prvi put u hrvatskoj književnosti, uz ratničke vrline, opisuje i ljubavni život junaka.
Od 1694. bio je organizator i upravitelj Zemaljske tiskare u Zagrebu, prve takve tiskare u Hrvatskoj. Nakon što je uništena u požaru te nakon smrti supruge i sina, 1710. odlazi u Beč, gdje živi na rubu siromaštva.
Kao vrsnog poznavatelja hrvatske povijesti, carski dvor ga imenuje svojim savjetnikom i barunom, ali uskoro umire. Bavio se aktivno i politikom, bio je podžupan Like i Krbave.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.