Radovan Ivšić bio je hrvatski pjesnik, dramatik, esejist, prevoditelj i nadrealist svjetskog glasa koji je kao disident živio u Francuskoj, gdje je objavljivao kod Gallimarda i imao status jednoga od vodećih intelektualaca.
Najveću slavu stekao je dramom "Kralj Gordogan" te zbirkom pjesama "Crno". Zapamćen je kao iznimno neovisan, slobodan i nepotkupljiv književnik koji se javno usprotivio i ustaškom i komunističkom totalitarizmu.
Poglavnik Pavelić osobno mu je zabranio objavljivanje poeme "Narcis", a glasovita drama o poludjelu vladaru "Kralj Gordogan" napisana 1943. zbog protivljenja komunističkih vlasti na hrvatsku premijeru čekala je do 1979.
Kritizirao je politiziranje, komunističke parole i lažni nadrealizam. Bio je najveći kritičar Miroslava Krleže zbog njegova nekritičnog priklanjanja komunističkom režimu i uskogrudnosti koju je pokazivao prema modernoj umjetnosti.
Godine 1954. napustio je Zagreb u kojem je diplomirao humanizam i socijalne znanosti te se preselio u Pariz, gdje je upoznao Andréa Bretona i ravnopravno sudjelovao u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta.
Surađuje i prijateljuje s Bretonom, Peretom, Miroom, Benoitom i drugim nadrealistima. Preveo je mnoga klasična i suvremena djela francuske književnosti na hrvatski jezik te postao jedna od najznačajnijih spona između hrvatske i francuske kulture. Za života je odbio sva javna priznanja. Bio je u braku s francuskom pjesnikinjom Annie Le Brun.
Ivšić je preminuo na Božić 2009. godine.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
ivšić nije diplomirao nikakav humanizam i socijalne znanosti već francuski i talijanski jezik na ff u zagrebu,kakve besmislice anotira taj skoko