U travnju 1979. godine skupina od tridesetak učenika iz Charleroija (Belgija) boravila je deset dana u Zagrebu. Djeca naših iseljenika nakon primanja u Hrvatskoj matici iseljenika posjetila su Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski gdje je ansambl Lado izveo zanimljiv program.
Zanimalo nas je kako su mladi gosti iz Belgije doživjeli susret sa Zagrebom, kakvi su im planovi i želje za njihovu daljnju budućnost.
Nije bilo teško uspostaviti kontakt, jer sva djeca dobro govore materinskim jezikom. Potječu uglavnom iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Bosne i Hercegovine, nekolicina iz Dalmacije...
Pa kada smo osmogodišnju Natalie Buće pitali otkud tako dobro zna govoriti hrvatski jezik, odgovorila nam je: "Kako ne bih znala. Pa baka je iz Splita, tamo, iz Imotskog i uvijek govorimo hrvatski".
Simpatična Natalie zapamtit će boravak u Zagrebu po "ukusnim bombonima", ali i po predstavi u dječjem kazalištu. Njezina malo starija prijateljica, 14-godišnja Ines Lončarić, posebno je bila sretna dolaskom u glavni hrvatski grad jer je on njezin rodni grad.
"Drago mi je što smo išli na izlet u Hrvatsko zagorje. Od tamo su mi baka i djed", istaknula je Ines.
Boravak u glavnom gradu Hrvatske, djece naših ljudi iz Belgije, bio je vrlo sadržajan. Kako nam je rekla voditeljica skupine, prof. Radmila Korač, inače nastavnica u dopunskoj školi u Charleroi i koordinatorica svih naših škola u Belgiji i Luksemburgu, osim što su učenici posjetili važnije kulturno-povijesne spomenike u Zagrebu, svakodnevno su odlazili i u jednu zagrebačku školu gdje su se sa svojim vršnjacima uključili u nastavu.
"Ova skupina jedna je od desetak dopunskih škola u Belgiji gdje se nastava obavlja na četiri naša jezika", naglasila je prof. Korač, dodavši: "Uz dopunsku nastavu imamo glazbenu i folklornu skupinu. Moram reći i to da odrasli učenici govore kako se žele vratiti u domovinu, a vjerojatno je i ovaj boravak u Zagrebu bio veći poticaj da nešto više doznaju o današnjim prilikama u svom rodnom kraju".
O toj želji povratka kući doznali smo i od naših gostiju.
"Moji roditelji su došli u Belgiju prije 12 godina", napomenuo je 17-godišnji Mladen Kropek iz Varaždina.
"Završavam tehničku školu, ali želim studirati u domovini", priznao je 18-godišnji Nikola Vukičević koji je iz Dervente.
Poput Nikole i Mladena još mnogo naših mladih iz Belgije želi se vratiti kući. A kuća je tamo gdje su, kako oni kažu, tvoji ljudi, gdje je tvoja zemlja...
M. G.