Ana Katarina Zrinski bila je hrvatska grofica, književnica i prosvjetiteljica iz slavne obitelji Frankopana, supruga bana Petra Zrinskog. Aktivno je sudjelovala u političkim događanjima toga vremena, osobito u otporu bečkom apsolutizmu i centrizmu te u borbi protiv Turaka.
Neki povjesničari smatraju kako je baš ona bila začetnik i pokretač Zrinsko-frankopanske urote, tijekom koje je obavljala povjerljive diplomatske misije.
U književnosti i umjetnosti poznata je kao stvaratelj i mecena. Po nekima je prva banica s perom u ruci. U Veneciji je 1661. tiskala molitvenik Putni tovaruš koji se smatra velikim književnim ostvarenjem hrvatskog baroka.
Nakon što su joj suprug Petar Zrinski i brat Fran Krsto Frankopan prijevarom namamljeni u Beč i pogubljeni, bila je izložena snažnoj torturi. Oduzeti su joj posjedi, pokradeno bogatstvo i imovina, a ona je po carskom nalogu iz Čakovca odvedena u samostan dominikanki u Graz te razdvojena od djece. Zbog bolesti, psihičke torture, siromaštva i brige, umrla je u Grazu tri godine nakon supruga.
Isticala se naobrazbom, vjerom, domoljubljem, diplomatskim umijećem, organizacijom i vođenjem raznih nacionalnih projekata te uzornim obiteljskim životom.
Sa suprugom Petrom imala je četvero djece. Njezini suvremenici smatrali su je neokrunjenom kraljicom. Katarinin rodoljubni život i tragičan završetak učinio je poznatima široj javnosti Eugen Kumičić svojim romanom Urota Zrinsko-Frankopanska.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.