Put u Miami

Vožnja tik iznad mora jedno je od iskustava koje smo nestrpljivo očekivali

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
05.09.2017.
u 14:17
Zbog uske ceste, brzina je ograničena, no svi poštuju zadano ograničenje i voze uredno u koloni jedan iza drugoga, uz pristojan razmak između vozila.
Pogledaj originalni članak

Koncert grupe  Guns’n’Roses u Miamiju, božićni dar za našu 15-godišnju kći, obilježio je i ovoljetni godišnji odmor.  Planiranje je počelo već početkom godine, vađenje američkih viza (istekle su nam prije dvije godine i čekali smo vjerujući da će se ulaskom u EU ukinuti za građane RH, ali nisu), kupnja karata, najam automobila, plan smještaja i traženje hotela, apartmana (spavali smo na sedam različitih destinacija)...

Iz kišnog Santo Dominga poletjeli smo u popodnevnim satima i za manje od dva sata sletjeli na američko tlo. Isto toliko nam je trebalo da izađemo iz zračne luke iako nismo imali nikakvu prtljagu koju smo morali čekati, osim ručne.  Red na ulazu u zemlju bio je iznenađujuće dug, sto nismo nikada doživjeli. Unatoč automatizaciji i mogućnosti samoprijave, ipak nam je uzelo dosta vremena.  

Voljeli SAD ili ne, mora mu se priznati visoka razina organiziranosti u gotovo svakom  pogledu. Na izlasku iz zračne luke nalaze se besplatni autobusi koji vas prevoze do hotela, centra grada ili rent-a-car centra. Vozači pomažu unijeti prtljagu i smjestiti je u police namijenjene za to, a na svakom autobusu nalazi se i držač za bicikle tako da se bez ikakvih problema može prevesti. Sačekali smo samo nekoliko minuta naš minibus koji je vozio do kompanije u kojoj smo iznajmili auto te osvježeni hladnim pićem koje je poslužio ljubazni vozač, u čas smo stigli do  odredišta. 

Vani je već bio debeli mrak kada smo napokon sjeli u auto i krenuli do prvog odredišta u Parku Everglades, kojih sat vremena vožnje udaljenom od Miamija. Iako se već bližila ponoć, autoceste nisu bile prazne, no uz GPS i opciju brzog prolaza bez ikakvih poteškoća smo stigli do našeg prvog hotela. 

Na cestama Floride prije nekoliko godina postojale su naplatne kućice gdje ste plaćali cestarinu, a zatim je postavljena i automatska opcija samo nekoliko godina kasnije. Duž cijelog našeg putovanja od  nekoliko tisuća kilometara nigdje nismo morali zastati i čekati red da bismo platili put, sve je automatizirano, a uz običnu automatsku naplatu, postoji i brzi dio ceste gdje još brze možete proći. Potrebno je prilikom najma automobila napomenuti da želite  brzu opciju, što  olakšava putovanje.

Key Largo, Islamorada, Marathon, Lower Keys, No name Keys, Key West…

Vožnja cestom dugom oko 170 km, tik iznad mora, jedno je od iskustava koje smo nestrpljivo očekivali. Riječ je o malim otocima, njih više od tisuću, od kojih su najveći povezani mostovima. Najduži most dug je 11 km ili 7 milja.  Zanimljiv je osjećaj voziti se okružen nepreglednim tirkiznim morem, a nije nimalo stravičan, kako sam očekivala. 

Zbog uske ceste, brzina je ograničena, no svi poštuju zadano ograničenje i voze uredno u koloni jedan iza drugoga, uz pristojan razmak između vozila. Nitko vam se ne nabija na stražnji dio auta, ne pokušava pretjecati  i ne trubi, kako je to običaj kod nas u Santo Domingu. Osim što su Florida Keys omiljena turistička destinacija gdje se može uživati u svim vrstama vodenih sportova, privlačni su i za filmsku industriju. 

Brojni poznati filmovi snimljeni su na ovim lokacijama, počevši od kultnih filmova  Key Largo (H. Bogart); Operation Petticoat (T. Curtis, C. Grant); Final Countdown (K. Douglas, M. Sheen); License to Kill – J. Bond 007 ( Timothy Dalton); True Lies (A. Schwarzenegger, J. Lee Curtis); Up Close and Personal (R. Redford, M. Pfeiffer); Blood and wine (J. Nicholson, J. Lopez); Speed 2 (S. Bullock); Red Dragon (A. Hopkins); I Am Number Four (A. Pettyfer).

Jedna je od zanimljivosti i da samo ovdje na Florida Keysu živi jedinstveni patuljasti jelen Key Deer. Odrasli jelen visok je samo 70-ak centimetara i često ga se može vidjeti uz cestu i u naseljenim područjima, a nerijetko izazove i prometnu nezgodu. Imali smo  sreću pa smo jednoga ugledali dok je bezbrižno pretrčavao cestu. 

Indijanska plemena, koja su živjela na ovim područjima, lovila su ga za hranu, a lov je zabranjen 1939. godine.

Ljepota otočja i njegova izoliranost privlačila je i inspirirala zaljubljenike u prirodne ljepote karipskog ugođaja. Jedan od njih je i Ernest Hemingway koji je proveo desetak godina života na Key Westu, gdje su nastala neka njegova najpoznatija djela. Za najpoznatiju priču "Starac i more", napisanu na Kubi, a nadahnutu životom na Karibima, dobio je 1954. g Nobelovu nagradu za književnost

Kuća Hemingway  krajnja je destinacija našeg izleta na Key West. Kako je bilo prošetati ulicama šarmantnog gradića, osjetiti i  upiti djelić života poznatoga pisca, pročitajte sljedeći put. 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.