Anica Bauer Berger

Život hrvatske Židovke u Caracasu. Od logora do borbe za nezavisnost

Foto: Matica
Anica Bauer Berger
Foto: Matica
Anica Bauer Berger
07.01.2017.
u 11:26
Nakon tri godine vojne angažiranosti, uz pomoć hrvatskih prijatelja i hrvatske Židovke, liječnice dr. Richtman, bračni par Kovač-Bauer dobio je zaposlenje na sveučilištu Los Andes u Venezueli
Pogledaj originalni članak

Anica Bauer Berger rodila se u Zagrebu 1926. u židovskoj obitelji poznatog liječnika rendgenologa dr. Rikarda Bauera, a po majci je potekla iz nekad dobrostojeće obitelji Berger. Otac joj je bio istaknut cionist u Hrvatskoj i Anica je rasla u židovskome i hrvatskome međuratnome kulturnom ozračju. 

Da nije došao okrutni Drugi svjetski rat, rasni progoni i izbjeglištvo, Anica bi studirala i završila jednu od dvije zagrebačke akademije, likovnu ili glazbenu. Kao vrijedna srednjoškolka bila je iznimno talentirana za jezike. 

Lajkajte nas na Facebooku i prvi doznajte što je novo u hrvatskom iseljeništvu!

Kad je rat zahvatio Hrvatsku, obitelj dr. Bauera bježi, kao i mnogi drugi hrvatski Židovi iz Zagreba u talijansku okupacijsku zonu uz pomoć hrvatskih rodoljubnih i prijateljskih studenata. 

Odande ih talijanski fašisti premještaju u sabirni logor za Židove u Albaniji. Odatle je obitelj uspjela izbjeći u Englesku, gdje su stupili u vezu s prvacima Hrvatske seljačke stranke u Londonu dr. Jurom Šutejem i dr. Jurjem Krnjevićem. 

Nakon potpisa sporazuma Tito – Šubašić 1944., Anica je došla s roditeljima iz Londona u partizansku ratnu bazu Bari u južnoj Italiji i tamo bila unovačena u partizane. 

Kao pripadnica vojske, došla je do svoga voljenog Zagreba. Tu je doživjela silno razočaranje našavši se, umjesto u obnovljenoj slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj, u diktatorskome staljinističkom režimu te je odmah zatražila demobilizaciju. 

Ubrzo se udala za liječnika dr. Alexandera pl. Kovača i cijela obitelj emigrirala je u prvom valu hrvatskih Židova – iseljenika u Izrael. Ondje je obitelj sudjelovala u borbi Izraela za državnu nezavisnost. 

Nakon tri godine vojne angažiranosti, uz pomoć hrvatskih prijatelja i hrvatske Židovke, liječnice dr. Richtman, bračni par Kovač-Bauer dobio je zaposlenje na sveučilištu Los Andes u Venezueli (Merida). 

Nakon određenog vremena, par se odselio i zaposlio u Shellu, u gradu Maracaibu, i dobio dvije djevojčice – Evu (Titi) i Adrianu. 

Roditelji su ostali u Meridi, no Aničin otac ubrzo je preminuo, a suprug je emigrirao u Sjedinjene Američke Države. 

Anica je, zaposlivši se uspješno u naftnoj industriji u Maracaibu i Caracasu, uz pomoć svoje majke školovala i podigla kćeri. 

U Caracasu se pridružila hrvatskoj zajednici, zatražila hrvatsko državljanstvo i tu surađivala prevodeći s hrvatskog i na hrvatski književna i kulturno-povijesna ostvarenja Hrvata i njihovih potomaka u Venezueli te podučavala hrvatski jezik.

Djelovala je i kao potpredsjednica Kulturne udruge venezuelskih Hrvatica i sudjelovala u radu pjevačkog zbora. 

Nakon nagle smrti 8. studenoga 2011., njezini posmrtni ostaci su kremirani. Prema vlastitoj želji, pepeo je rasut nad Karipskim morem. 

Anica Bauer Berger ostaje trajni primjer hrvatske i židovske borbe za nezavisnost svojih zemalja – Hrvatske i Izraela.


Zdravko Sančević

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 10

JU
juroqueteamo2
15:38 07.01.2017.

Hrvat je svatko tek se tako osjeca - nema to nikakve veze sa hrvatstvom. Hrvati su bili prije pokstavanja HRVATI. Svaka slobodna osoba moze se osjecati ono sto zeli - maloumnici mogu samo kritizirati. Ponovo, vjera nema nikakve veze sa nacionalnoscu.

HR
hrastmedunac
13:30 07.01.2017.

Savršena priča!,možda i za film,o pijedincu koji se izdigao iznad nanešene mu nepravde,jer ljubav prema domovini je jača i od njega samog.Vječna slava junakinji svoga doba.

Avatar prof.baltazar
prof.baltazar
17:44 07.01.2017.

Hvala na članku! :)