Zašto se moramo sjećati Bljeska?

Bljesnulo je najavljujući Oluju. Tako bi se najkraće mogla opisati vojno-redarstvena akcija Bljesak kojom je oslobođen okupirani dio zapadne Slavonije. Bio je to uvod ili je možda bolje reći generalna proba prije oslobađanja najvećeg dijela okupiranih područja Hrvatske koja je izvedena u akciji Oluja tri mjeseca poslije. Konačna uspostava vlasti na cijelom državnom teritoriju dogodila se nešto poslije mirnom reintegracijom okupiranog područja istočne Slavonije i Baranje. Bljesak je dakle bio uvod u cijeli taj niz događaja nakon kojeg je Republika Hrvatska zaista postala suverena na cijelom svom području. 

Oslobađanje zapadne Slavonije, kao konačno i okupacija tog područja, posebno se izdvaja i zanimljiva je zbog nekoliko razloga na koje je dobro podsjetiti kako bi se mogla bolje opisati velikosrpska ideologija koja je dovela do Domovinskog rata i okupacije dijela naše države, a koja u određenoj mjeri i danas postoji u djelovanju nekih političara i političkih opcija. 

Podloga za pobunu dijela srbijanskog stanovništva u Hrvatskoj te za agresiju Jugoslavenske narodne armije (JNA) bila je u ideji srbijanskog političkog vrha da općine sa srpskom većinom u Hrvatskoj imaju pravo odlučiti žele li ostati živjeti u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj ili u Jugoslaviji koja bi bila formirana od Crne Gore, Srbije i područja sa srpskom većinom u BiH i Hrvatskoj. Naravno, ova nova Jugoslavija bila je samo paravan za Veliku Srbiju, kako je i opisano u memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), dokumentu koji je bio programska podloga za srpske agresivne ratove s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. 

Tijekom 1991. na okupiranim područjima Republike Hrvatske organizirani su nelegalni i nezakoniti referendumi po pojedinim selima na kojima se stanovništvo tih sela, uglavnom srbijanske nacionalnosti, izjašnjavalo o tome kako se želi izdvojiti iz općine u kojoj su Hrvati bili većina i pripojiti nekoj drugoj općini u kojoj bi onda takvim prekrajanjem općinskih granica Srbi bili većina. Zanimljivosti tih referenduma koji su provođeni pod nadzorom JNA bila je u tome što su organizirani bez popisa birača, odnosno stanovništva na pojedinom području i što su rezultati često bili i po 800 posto za onaj rezultat koji su htjeli tvorci velikosrpskog projekta. Tako je i sam referendum za osnivanje tzv. srpske autonomne oblasti Krajina u Hrvatskoj imao rezultat od 404 posto onih koji su glasovali za. Naravno, riječ je bila o čistoj propagandi kojom se htjelo podizati ratno raspoloženje. 

Samo kratko ću podsjetiti da je problem oko ćiriličnih ploča u Vukovaru prije nekoliko godina nastao zbog nezakonito provedenog popisa stanovništva kada su kao stanovnici Vukovara upisivani i oni koji žive u Srbiji. Baš kao i početkom 1991. u vrijeme provođenja tih velikosrpskih referenduma. 

Da bi ostvarili zamišljenu zapadnu granicu Velike Srbije i dočepali se što većeg dijela hrvatske jadranske obale, tvorci velikosrpske ideologije morali su pronaći i razloge za okupaciju zapadne Slavonije, a koji bi imali temelja u njihovim demografskim konstrukcijama. U istočnoj Slavoniji i Baranji imali su neka naselja u kojima su Srbi bili većina još od vremena Prvog svjetskog rata i genocida koji su vojnici srpske kraljevske vojske počinili nad stanovnicima tih naselja uglavnom njemačke, ali ponešto i mađarske nacionalnosti. 

Struktura sela mijenjala se i planskom kolonizacijom koja je provedena nakon Drugog svjetskog rata. Između krajnjeg istoka i zapadnog dijela Slavonije bilo je područje oko Vinkovaca, Osijeka, Đakova, Našica i drugih gradova s velikom hrvatskom većinom. U velikosrpskim planovima ta područja bila su predviđena za provođenje etničkog čišćenja, što se vidjelo na primjerima pojedinih sela na područjima tih gradova koja su tijekom Domovinskog rata bila okupirana. Tko nije uspio pobjeći, taj je bio ubijen. U zapadnoj Slavoniji nije bilo ni jedne tadašnje općine sa srpskom većinom. Tek je tada općina, a danas grad Pakrac, imao relativnu srpsku većinu. Na području tadašnje općine Pakrac živjelo je 37 posto Srba. Međutim, to nije smetalo tvorcima velikosrpske politike da okupiraju i taj dio Republike Hrvatske te da tamo stvore uporište za ostvarivanje sna o zapadnoj granici Velike Srbije na potezu Virovitica – Karlovac – Karlobag. 

U cilju ostvarenja tog velikosrpskog projekta već u ljeto 1991. na područje zapadne Slavonije ubačeno je oko 460 dobrovoljaca Vojislava Šešelja. Oni su tamo čekali probijanje jakih jedinica JNA iz Srbije koje su trebale, prema njihovim očekivanjima, za nekoliko dana zauzeti Vukovar, a onda duž obale Dunava i Drave udariti na Osijek i dalje na Našice, sve do Slatine, odakle su se trebali okrenuti na jug prema Daruvaru i Pakracu. Istodobno je banjalučki korpus JNA trebao preko Stare i Nove Gradiške te Okučana spojiti se u zapadnoj Slavoniji s tim snagama iz Srbije koje su trebale doći uz Dravu zaokružujući sjevernu i zapadnu granicu Velike Srbije na području Hrvatske. 

Ubačeni Beli orlovi i Šešeljevi četnici trebali su s lokalnim pobunjenicima biti udarna snaga na već okupiranom području. Neviđeno junaštvo vukovarskih branitelja sasvim je poremetilo ove planove srpskih vojnih stratega jer su ti hrabri ljudi dali dovoljno vremena ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu i krajem listopada 1991. pokrene vojne operacije u kojima je zaustavljeno napredovanje banjalučkog korpusa, oslobođeno je više od četvrtine okupiranog područja zapadne Slavonije, a ubačeni Šešeljevi četnici i Beli orlovi nikad više nisu se oporavili od tog poraza. Govorilo se tada među hrvatskim braniteljima da su Beli orlovi postali Očerupane ćurke. 

Akcija Bljesak izvedena je nakon niza manjih akcija Hrvatske vojske poput Miljevačkog platoa, Medačkog džepa, Maslenice i sličnih, a u kojima su uočavane pogreške koje je u izvođenju operacija imala oružana sila u nastajanju. Oslobađanje zapadne Slavonije bila je generalna proba u kojoj je potvrđeno kako je hrvatska oružana sila sasvim spremna za konačno oslobađanje domovine, za Oluju. Ona je u sebi imala i određenu simboliku, ali i vojnu stratešku nužnost. 

U listopadu 1991. baš na tom području započelo je vojno oslobađanje Hrvatske, ali je zaustavljeno zbog mirovnog sporazuma i dolaska mirovnih snaga UN-a. Na istom mjestu oslobađanje je nastavljeno 1995. godine. Kad je oslobođena zapadna Slavonija, nije više bilo komunikacijskih poteškoća prema istočnoj Slavoniji, što je bilo nužno osigurati za početak Oluje, kako bi se moglo vojno djelovati i na tom području ako Srbi pokušaju uzvratiti iz Srbije. U Bljesku je bilo i osvetničkog duha, kao znak zahvalnosti vukovarskim braniteljima koji su izdržali i onemogućili agresora da na tom prostoru presiječe Hrvatsku.

Prva dva dana svibnja 1995. u zapadnoj Slavoniji tako jako je bljesnulo da tvorci velikosrpskog projekta nisu progledali ni do kolovoza iste godine kako bi vidjeli kakva im se Oluja sprema.