Petar Preradović bio je najomiljeniji hrvatski pjesnik ilirskog razdoblja i austrijski general. Nakon vojnog školovanja u Bjelovaru i Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao stihove na njemačkom s izrazitim obilježjima romantizma, susreo se s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, koji je značajno utjecao na njegov "povratak" na materinski jezik i zanimanje za hrvatsku kulturu i političku situaciju.
Gotovo cijeli život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba. Službovao je u Milanu te u raznim austrijskim garnizonima – od Beča i Pešte do Gline i Temišvara. Međutim, svojim djelom zauzeo je jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti te obilježio hrvatski duhovni i politički život od tridesetih do sedamdesetih godina 19. stoljeća.
Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu. Uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića postaje najutjecajniji pjesnik tog razdoblja. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje.
Njegovi najpoznatiji stihovi posvećeni su hrvatskom jeziku: "Ljub si rode, jezik iznad svega, u njem živi, umiraj za njega! Po njemu si sve što jesi".
Pokopan je u Beču, a 1879. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u arkade Mirogoja. Njemu u čast, jedan od najljepših zagrebačkih trgova, popularni Cvjetni, nosi njegovo ime.
Zanimljivo je da je rođen u pravoslavnoj obitelji, ali tijekom školovanja u Austriji 1834. prelazi na katolicizam. Također, bio je predložen za hrvatskog bana, ali je odbio tu čast.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.