Zlatko Baloković bio je hrvatski violinist svjetskog glasa, poznat i kao "Paganini 20. stoljeća". Djelovao je u Sjedinjenim Američkim Državama i nastupao na svim kontinentima, s najpoznatijim orkestrima i slavnim dirigentima.
Njegova slavna violina "King", rad jednog od najboljih majstora gudačkih instrumenata Giuseppea Guarnerija iz 1735., čuva se kao muzejski izložak u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, gdje ju je oporučno ostavio hrvatskome narodu. Zbog svojih iznimnih umjetničkih karakteristika svrstana je među devet najznačajnijih uradaka tog talijanskog graditelja violina.
Nakon glazbene naobrazbe u Zagrebu, u tzv. Zagrebačkoj violinističkoj školi koju je vodio češki pedagog Vaclav Huml, Baloković je studirao u Beču. U Zagrebu je nastupao tijekom studija, uglavnom na pozornici Hrvatskog glazbenog zavoda, a prvi samostalni koncert održao je 1913.
Prve međunarodne uspjehe doživio je nastupajući sa Zagrebačkom filharmonijom u Moskvi i Berlinu. Od 1924. živi u SAD-u te nastupa diljem svijeta.
U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1938. započeo je koncertnu turneju kojom je obilježavao 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja. Mnogi svjetski skladatelji posvećivali su mu djela, a on ih je izvodio svojim punim i zvučnim tonom koji se odlikovao ljepotom, pjevnošću i baršunastom mekoćom.
Tijekom Drugog svjetskog rata obnašao je dužnost predsjednika Vijeća američkih Hrvata koje se izravno uključilo u pomaganje savezničkim snagama, pa je nastupao na dobrotvornim koncertima.
Tijekom svoje 50-godišnje koncertne aktivnosti ostvario je repertoar od glazbe 18. stoljeća do suvremenih hrvatskih autora. Godine 1946. i 1954. održao je niz koncerata u Hrvatskoj.
Njegova supruga Joyce Borden Baloković utemeljila je zakladu Zlatko and Joyce Balokovic Scholarship iz koje HAZU dodjeljuje stipendije nadarenim hrvatskim studentima za školovanje na Harvardu.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
Značajna je i Balokovićeva antifašistička aktivnost zajedno s istaknutim pojedincima drugih naroda bivše Jugoslavije u SAD. Zanimljiva je pojedinost i da je svirao na pogrebu Nikole Tesle (mislim da o tome postoji i zvučni zapis, a zna se i koja je to pjesma bila). To su činjenice zbog kojih Hrvati mogu bez srama pogledati u lice Zapadnih demokracija.