Melbourne

Kako su Hrvati gradili svoj centar u Springvaleu

Foto: Ruka Gospodnja bijaše nad njima
Kako su Hrvati gradili svoj centar u Springvaleu
23.05.2019.
u 08:06
Vrijedni Hrvati – vjernici koji žive u ovom dijelu Melbournea, već tri godine grade centar u naselju Keysborough
Pogledaj originalni članak

Diobom Melbournea u istočnom dijelu grada i nadbiskupije Melbourne 3. prosinca 1977. osnovan je Hrvatski katolički centar u Springvaleu (Keysbourgh), čiju je upravu preuzeo vlč. Marko Perković.

Hrvatska katolička zajednica u ovom dijelu Melbournea okupljala se na svojim nedjeljnim bogoslužjima u mjesnoj župnoj crkvi sv. Ivana Vianneya koja u prosjeku okupljaju 800 vjernika, a svećenik je svake prve nedjelje u mjesecu odlazio i u 240 kilometara udaljeno središte biskupije Sale te u 140 kilometara udaljeni Morwell.

U ovom dijelu Melbournea hrvatski iseljenici naselili su se šezdesetih i u prvoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a došli su većinom iz Slavonije, Međimurja, Hrvatskog zagorja, Karlovca, a ima nešto doseljenika iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. Kao zajednica bili su složni te su odlučili podići svoj vlastiti centar koji će imati crkvu, dvoranu, župni stan i dječji vrtić. Zato su ubrzo kupili zemljište i odmah ga isplatili. 

Bilo je to pet akri (oko četiri jutra zemlje) za koju su platili 78.500,00 australskih dolara. Potvrda o prijenosu zemljišta registrirana je 19. ožujka 1980. pod br. H910256 u katastarskom uredu države Victorija. Uz potvrdu o vlasništvu na sedam je stranica do u detalje razrađeno sve što se tiče centra, od upravljanja vlasništvom, preko izgradnje centra, pa sve do slučaja njegova eventualnog gašenja.

Ovaj centar od svoga uspostavljanja do današnjeg izgleda prolazio je kroz razne uspone i padove. Ono što je bilo započeto s tolikim nadama i čeznućem, nekima je smetalo, pa su se upinjali svim snagama razoriti ovo hrvatsko središte. O tome svjedoči nekoliko pisanih tragova arhivske građe, neukusnih pamfleta i bespoštednih pisama i napada. U to ovdje nećemo ulaziti, a ni krivce tražiti. 

Utjecaj tajnih služba bivše države ipak nije bio toliko snažan da uništi pravo sjeme koje je nicalo i raslo pod vrijednim i marljivim rukama hrvatske katoličke zajednice u istočnim predgrađima Melbournea. A i sami su Hrvati ipak nešto s vremenom naučili, pa se nisu dali tako lako slomiti, jer su brzo mogli prepoznati one koji su se skrivali iza raznih maski kao "dobronamjerni", bez obzira odakle dolazili, te su ustrajali u očuvanju svog vjerskog i katoličkog zajedništva. Nakon teških lomova brzo su se oporavljali i ustajali jači i otporniji nego što su bili, jer su bivali bogatiji za jedno iskustvo.

Podizanje centra

Izgradnja centra odvijala se u nekoliko faza. O prve tri godine rada na njegovu podizanju svjedoči nam pisanje Južnoga Križa iz 1983. koji izvještava:

Vrijedni Hrvati – vjernici koji žive u ovom dijelu Melbournea, već tri godine grade centar u naselju Keysborough. Do sada su ostvarili sljedeće:

1. Kupljeno je više od tri i pol jutara zemlje (zemljište je bilo barovito, razrovano, zaraslo u drač i kupinu, a bile su tu i dvije ustave za vodu).
2. Zemljište je ograđeno.
3. Dovučeno je stotine mšljunka i zemlje da bi se to zemljište poravnalo i pripremilo za gradnju budućeg centra: stana za svećenike, doma, crkve, škole...
4. Sagrađena je kuća za svećenike - prostrana i udobna.
5. Izgrađena je kanalizacija i drenaža oko zemljišta i u zemljištu.
6. Napravljena su četiri "zogu" za "buče".
7. Izgrađeno je veliko parkiralište za 350 auta.
8. Napravljeni su veliki septik-rezervoari s odvodnim kanalima i cijevima te mnoštvo manjih rezervoara u koje se crpi voda.

9. Postavljene su dvije električne crpke za ispražnjavanje septik-rezervoara.
10. Izgrađen je dom, 1.024 m2 korisnog prostora. U domu su tri prostorije, sve s vrlo komotnim i higijenskim sanitarnim čvorom, dva skladišta, prostrana kuhinja i bar.
11. U prostorijama doma postavljen je skupocjeni tepih (carpet).
12. Kupljeno je tisuću stolaca i napravljeno 90 stolova za po 10 osoba.
13. Postavljeni su uređaji za grijanje i hlađenje, plinski uređaji i razni električni strojevi. Kupljen je kuhinjski namještaj i kompletno posuđe za 600 osoba.
14. Opremljen je stan za svećenike, nabavljeni su strojevi za tisak i uređaji za ozvučenje.
15. Uređen je prostor za "piknike" s javnim sanitarnim čvorom, umivaonicima, klupama, stolovima, pećima za pečenje mesa, provizornom pozornicom...
16. Započeta je gradnja crkve (udareni su temelji, postavljena je željezna konstrukcija, a zidarski radovi su u tijeku)
17. Do 23. kolovoza 1982. utrošeno je za gore spomenute poslove oko 906.850,00 dolara.
18. Svi su ovi radovi obavljeni s velikom požrtvovnošću vjernika ovog centra. Uz novčane priloge pomagali su i pomažu vrlo mnogo vlastitim radom – prevoze materijal i obavljaju sami mnoge poslove. Više od tisuću dobrovoljnih radnih dana proveli su tako.

Ovaj je centar u početku nosio naziv Hrvatska katolička misija svetoga Josipa, Springvale. Pod vodstvom vlč. Marka Perkovića sagrađena je kuća za svećenike i dvorana. Da je već u samom početku podizanja centra imao poteškoća, svjedoči nekoliko dopisa koji govore o smetnjama s kojima se morao suočavati, kao i jedan protokol s jednog sastanka jedne skupine s njim i crkvenim odborom, koji je održan 25. srpnja 1978., a zapisnik je potpisan 9. kolovoza 1978.

Koliko su sve ove podvale utjecale na njega da donese odluku o odlasku iz Springvalea i napuštanju svećeničke službe, zna on sam, a i Gospodin koji poziva u službu. Činjenica je da je svojim radom u ovom centru ostavio vidljiv trag svog zalaganja i žrtve koju je podnio te je većini ljudi u ovoj zajednici ostao u dobroj uspomeni.


"Ruka Gospodnja bijaše nad njima" o 50 godina pastoralne skrbi među Hrvatima Melbournea, 2014.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.