Blažena Marija od Propetoga Isusa Petković rođena je 1892. godine u Blatu na Korčuli, a preminula je u Rimu 1966. Bila je redovnica, utemeljiteljica i vrhovna poglavarica družbe Kćeri milosrđa Svetog Franje, jedine redovničke zajednice utemeljene u Hrvatskoj.
Najveću radost vidjela je u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. Zaslužna je za osnivanje mnogih ustanova diljem svijeta koje su pomagale djeci.
Zavjet vječne čistoće položila je u najranijoj mladosti. U rodnom mjestu vodila je tri vjerska društva, a u školi je djecu podučavala vjeronauku i glavnim predmetima. Na poticaj biskupa Marčelića 1920. utemeljila je družbu Kćeri milosrđa, treći samostanski red Sv. Franje. Svrha Družbe je širenje spoznaje božanske ljubavi i milosrđa.
Redovnice su kroz Družbu uzdržavale do 300 djece te su pomagale ubogima i udovicama. Dovela je sestre u Suboticu 1923. kako bi preuzele skrb za mališane u dječjem domu Kolevka, a potom je otvorila brojna prihvatilišta za djecu u Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji.
Godine 1936. prva skupina sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. pridružila im se i Marija koja je započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi ondje je provela 12 godina te osnovala brojne redovničke zajednice i samostane. Posvetila se radu s djecom u vrtićima i školama...
Godine 1952. vratila se u Europu gdje je prestala obnašati funkciju upraviteljice, ali nastavila je s praćenjem rada Družb. Zauzimala se za čašćenje Boga i njegova Milosrđa.
Pokopana je na rimskom groblju. Tri godine nakon toga njezini ostaci preneseni su u kućnu kapelu te naposljetku u rodno Blato. Sveti zbor za proglašenje svetih 2002. donio je Odluku o herojskim krepostima službenice Božje te Odluku o priznatim čudima spašavanja 20 mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha. Papa Ivan Pavao II. u Dubrovniku ju je, tijekom trećeg pohoda Hrvatskoj, 2003. proglasio blaženom.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.