Julije Knifer rođen je 1924. godine u Osijeku. Bio je jedan od najvećih i najupečatljivijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća koji je svjetsku slavu stekao slikajući čak četiri desetljeća helenistički motiv meandra u bezbroj varijanti i tehnika, s devizom "Crno i bijelo istodobno su minimum i maksimum".
Jedan je od začetnika konceptualne umjetnosti i umjetnosti ponašanja. Početkom pedesetih Knifer je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti studirao slikarstvo, da bi krajem pedesetih bio jedan od osnivača i istaknuti član grupe Gorgona koja je u Zagrebu djelovala od 1959. do 1966. kao važniji segment novije hrvatske umjetnosti.
Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi "Novih tendencija" u Zagrebu kao pripadnik tog pokreta, a 1973. izlaže na bijenalu u Sao Paulu. Godine 1976. nastupa na Venecijanskom bijenalu, s kiparom Ivanom Kožarićem, a 2001. ponovno u Veneciji predstavlja Hrvatsku, kad mnogi utjecajni svjetski kritičari njegovu izložbu proglašavaju jednom od najboljih.
Početkom ljeta 1971. Knifer je izradio i prvi mural: veliki meandar na fasadi osnovne škole u zagrebačkom predgrađu Vrapče, a u isto doba izrađuje i kolaže, izrezujući meandre. U Francuskoj, zemlji u kojoj je boravio desetak posljednjih godina, za života mu je kod uglednog nakladnika Adama Bira objavljena monografija koju potpisuje jedan od vodećih likovnih kritičara, profesor sa Sorbonne Arnauld Pierre.
Ovaj hrvatski velikan preminuo je 2004. godine u Brazilu.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
genijalac.....