Jezikoslovac koji je izjednačio slavistiku s germanistikom i romanistikom

Hrvatski jezikoslovac Vatroslav Jagić, jedan je od najvećih europskih poznavatelja slavenskih jezika i jedan od najvećih filologa u povijesti slavistike, koji je utjecao na izjednačavanje slavistike s germanistikom i romanistikom.

Rođen je u Varaždinu 1838. i napisao je više od 700 radova.

U Beču je studirao filologiju, a doktorirao je u Leipzigu. Nakon karijere gimnazijskog profesora u Zagrebu, radio je kao profesor slavistike u Odesi, a od 1874. do 1880. na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu, na novoutemeljenoj katedri za slavistiku.

Zahvaljujući njegovu djelovanju, Berlin postaje zapadnoeuropski centar slavistike. Ondje je pokrenuo časopis Archiv für slavische Philologie, koji je uređivao punih 45 godina. Nakon Berlina, radio je kao profesor u Petrogradu (1880. – 1886.) i Beču, gdje je djelovao sve do umirovljenja 1908. U Beču je bio i zastupnik u Gornjem domu austrijskog parlamenta. Iz njegove škole izišli su gotovo svi viđeniji slavisti generacije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Prilikom osnivanja Jugoslavenske akademije (danas HAZU) 1866. bio je jedan od njezinih najuglednijih članova, a izabran je i za člana petrogradske Akademije znanosti. Preminuo je u Beču 1923., a pokopan je u rodnom Varaždinu, 

Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.