Ivan Mane Jarnović bio je slavni hrvatski violinist, skladatelj i dijete putujućih umjetnika pa je rođen na brodu između Dubrovnika i Palerma, gdje je kršten kao Giovanni Gernovichi.
Najprije je djelovao u Parizu, gdje se ubraja među najslavnije izvođače tog vremena. Tamo je nastupao na dvoru moćnog princa Rohan-Guémenéa. Prvi trag o njemu kao umjetniku pojavljuje se u pariškim novinama Mercure de France 1773. koje nakon Jarnovićeva nastupa u ciklusu serije Duhovnih koncerata pišu kako "ne mogu dovoljno pohvaliti gospodina Jarnovitsa, jednoga od najboljih, najžustrijih i najsjajnijih gudača što ih je pariška publika čula".
Osim publike, obožavali su ga i najveći francuski, austrijski, njemački i engleski nakladnici zvuka koji objavljuju njegova djela. Često nastupa u Njemačkoj, Poljskoj, Engleskoj, Švedskoj i Austriji, gdje je navodno na kućnim koncertima muzicirao s Mozartom i Haydnom. Bio je prvi violinist u orkestru prijestolonasljednika Friedricha Wilhelma u Berlinu od 1779. do 1781.
Nakon Francuske revolucije živi u Londonu, gdje organizira i koncerte, nastupajući često s Haydnom, zatim u Hamburgu i na kraju, od 1802. u Petrogradu (Sankt Petersburg). Tamo je tri godine prije bio prvi violinist u orkestru carice Katarine II. Velike. Ondje iznenada umire, a berlinski Allgemeine musikalische Zeitung tom prilikom piše: "Bio je znan kao jedan od najboljih virtuoza svog instrumenta koji je tretirao s osobitom preciznošću, ljupkošću i gizdavošću, uspijevajući iz njega izmamiti najčišći i najumiljatiji ton i udahnuti mu dušu".
Skladao je 22 violinska koncerta, šest gudačkih kvarteta, sonata i dueta za violinu. G. Desnoisterres napisao je roman o njegovu životu pod nazivom "Jarnowick" koji je objavljen u Parizu 1844.
Bio je dobar mačevalac i sjajno je igrao biljar. Kad nije dovoljno zarađivao sviranjem, to je činio igranjem i podučavanjem biljara te tada popularnim glazbenim nadmetanjima s drugim virtuozima.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.