Koliko ozbiljno shvaća svoje dušobrižništvo, posebno u tuđini, dokazuje katolički svećenik Stipo Šošić u svojoj knjizi "Pod oblacima".
Napisao ju je u Göteborgu u Švedskoj, gdje je radio s Hrvatima, a nakon iskustva koje je prošao u zloglasnim srpskim logorima Keratermu, Omarskoj i Manjači.
"Teško je biti iseljenik", kaže don Stipo. "Nisam sreo sretne emigrante. Susretao sam one koji su bili sretni što su uopće uspjeli emigrirati. To je jedan od paradoksa iseljeništva. Dijeleći sudbinu ljudi koji žive u dijaspori, imao sam prigodu upoznati njihova gledišta i nastojanja, njihov način života i razmišljanja. Uvidio sam koliko je teško živjeti u tuđini..."
I doista, u knjizi je mnogo nostalgičnih tonova, tragedija i tuge. No, tu su i svjedočenja u kojima prevladava katarza.
Sve te priče piše autor s mnogo sudioništva, s punim angažmanom kao pisac koji želi poslati poruku i poduku.
Piše jednostavnim jezikom, jezgrovit je, jasan i kratak te nagoni na razmišljanje. A to je autor, zasigurno, i htio postići.
I na tome mu moramo zahvaliti. Pogotovo zato što čitatelj može dosta mnogo saznati o Švedskoj i običajima u toj dalekoj sjevernoj zemlji.
Zainteresiranima je prikazana povijest Göteborga, opisana je povijest misije u tom gradu i okolici.
Autor je osjetio potrebu podijeliti iseljenike u Švedskoj na one koji su u tu zemlju došli kao politički emigranti, zatim kao ekonomski emigranti, dok su u trećoj skupini oni koji su u Švedsku stigli posljednji – za vrijeme ratnoga vihora u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini "da bi se sklonili u času patnji".
Pisac ističe kako je na poseban način iskoristio to što roditelji prate djecu na vjeronauk.
I njih je na neki način "uvukao" da slušaju vjeronauk, a utjecali su i na to da djeca budu mirnija. Velečasni je tako bolje upoznao cijele obitelji... Rezultat je knjiga "Pod oblacima".
Jednostavnost je pri ovakvim svjedočenjima velika vrlina jer kroz ogoljele, gotovo arhetipske priče dolazimo do velike istine.
A istina je ta da – unatoč svim nedaćama koje donose tuđina, tuđi ljudi i običaji – samo uz vjeru "donesenu" u srcima iz domovine, kroz vjeru u Boga i priklanjanje svim njegovima zakonima možemo ne samo preživjeti nego i živjeti punim plućima. Pod oblacima. Da ih vidimo i volimo... I da im težimo...
Stipo Šošić rođen je 1948. u selu Ruda u općini Novi Travnik. Nakon završenih bogoslovnih studija u Đakovu, zaređen je za svećenika u Banjoj Luci 1975.
Iste je godine imenovan župnikom novoosnovane župe Odžak-Ćaić kod Livna, gdje je sagradio crkvu i župnu kuću.
Nakon toga imenovan je župnikom u Ravskoj, pokraj Ljubije, a potom je postao župnik u Ljubiji. Tamo je izgradio novu crkvu i veliki pastoralni centar.
U svojim djelima "Do pakla i natrag" (prevedena na njemački i engleski jezik), "Banjalučkom Timoteju" te u "Blizini ljubavi i mržnje" (prevedena na švedski jezik), govori o svojem zatočenju u srpskim logorima.
Anči Fabijanović
svi smo mi nesretni dok ne dodjemo u Hrvatsku na vise od 10 dana... Kada vidimo kolike su place, kakva je grozna administracija i kakvi su politicari odmah se ohladimo. Zasto smo nesretni? jer smo odrasli u hrvatskoj i koja radi toga podsvjesno ostaje nas vjecni 'comfort zone' + radi selektivnog pamcenja da se uvijek sjecamo pozitivnih stvari, a ne onih negativnih.