Hrvati na stranim poštanskim markama: Faust Vrančić

Rođen u staroj šibenskoj obitelji 1551. godine, od oca Mihovila i majke Katarine, Faust je imao dvije sestre i brata.

Već kao desetogodišnji dječak odlazi u Bratislavu kod strica Antuna Vrančića, ostrogotskog nadbiskupa, kardinala, primasa Ugarske i plodnog pisca koji ga školuje do 17. godine.

Zatim ga 1568. šalje u Padovu i Veneciju na studij prava i filozofije. Završetkom školovanja kratko boravi u Šibeniku, no ubrzo se ponovno vraća u Ugarsku. Ondje se bavi znanstvenim radom, a dvije godine nakon stričeve smrti objavljuje njegov životopis.

Na praškom dvoru

Faust Vrančić, 1605.

Stalno je bio povezan s rodnim gradom i Hrvatima u Italiji. Tako 1. siječnja 1575. postaje članom hrvatske bratovštine u Rimu.

U dobi od 27 godina ženi se djevojkom imenom Marijeta. Vrijedan i sposoban, privlači pozornost biskupa Istvana Fejerkovyja koji ga 27. rujna 1579. imenuje kapetanom tvrđave Veszprém i guvernerom biskupskih dobara u županijama Gyor, Somogy, Zala...

Nepune dvije godine poslije, Vrančić na dvoru u Hradčanima u Pragu postaje tajnik rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Rudolfa II.

Ondje mu se pružila prilika da upozna mnoge znamenite ljude, među kojima su bili slikari Giuseppe Arcimboldi i Bartholomeus Spranger, astronomi Johannes Kepler i Tycho Brahe te graditelj Jacopo de Strada. Uz njih je znatno proširio svoje znanje na području prirodnih znanosti i tehnike.

Svestran i kao poznavatelj nekoliko jezika, proučavao je i velikane poput Bacona, Descartesa, Galileja, Hofmanna...

Potvrdom iz 1587. Vrančiću su kao kraljevom tajniku dodijeljeni posjedi u Petrovom polju u blizini Knina te u Muću i Žrnovnici nedaleko od Splita.

Prag i tajničku službu napušta 1594. nakon smrti svoje još mlade supruge. Ostaje sam s kćerkom Albom Rosom i zatim se zaređuje za svećenika.

Nakon toga kratko živi u Šibeniku, a najdulje ostaje u Veneciji gdje 1595. objavljuje ranije pripreman peterojezični rječnik: latinski, talijanski, njemački, dalmatinski i ugarski. U njega je upisao 5467 latinskih riječi te 3885 hrvatskih.

Naslovnica rječnika iz 1971.

Reprint izdanja prvi put izlazi u Zagrebu 1971. s pogovorom Ljudevita Jonkea. U isto vrijeme predstavlja i Hrvatsko-latinski rječnik.

Drugo izdanje, uz Vrančićev pristanak, uredio je benediktinac Peter Loderecker i dodao mu češki te poljski stupac. U njemu je protumačio da dalmatinski znači hrvatski. Zbog toga se u prijevodima često dalmatinski naziva hrvatski.

Biskup i kraljevski savjetnik

Kralj Rudolf II. Vrančića je 1598. imenovao naslovnim biskupom mađarskog grada Czanada koji je tad još bio pod Turcima.

Godine 1599. Vrančić u Rimu daje svoj veliki doprinos pri osnivanju Akademije hrvatskog jezika.

Kraljev savjetnik ostaje sve do 1605., kada zauvijek napušta Ugarsku, odakle odlazi u Rim i 1606. pristupa redu pavlina.

Iste godine na hrvatskom jeziku objavljuje knjigu životopisa 12 ranokršćanskih mučenica, pod naslovom Život nikoliko izabranih divic koju posvećuje benediktinkama šibenskog samostana sv. Spasa.

Pod pseudonimom Justus Verax Sicenus 1608. godine izdaje Logica suis ipsius instrumentis formata (Logika oblikovana samim svojim dokazima), a 1610. izlazi mu knjiga Ethica christiana (Kršćanska etika).

Portret Fausta Vrančića iz Temišvara

Faust Vrančić u Rimu ostaje desetak godina gdje nastavlja već ranije započeto istraživanje prirodnih znanosti i tehnike.

Posebno se posvećuje izumima novih uređaja te arhitektonskim rješenjima. U to vrijeme pavlin Giovanni Ambrogio Mazenta omogućuje mu pristup tehničkim crtežima Leonarda da Vincija koje Vrančić temeljito proučava i dobiva nadahnuće za izume, a neke znatno usavršava.

Novi strojevi

Nakon Rima, Faust Vrančić 1615. odlazi u Veneciju gdje objavljuje svoje najpoznatije djelo Machinae novae (Novi strojevi).

Knjiga iz tiska izlazi početkom 1616. U njoj autor na pet jezika opisuje 56 različitih izuma i uređaja.

Izumi su popraćeni s 49 slika-bakroreza velikog formata.

Vrančić u knjizi donosi i neka manje poznata tehnička rješenja drugih autora jer je htio da njegovo djelo služi kao praktičan priručnik.

Tako objavljuje mogućnosti uređenja riječnih korita, iznosi projekt žičare i više vrsta mostova. Posebno ističemo njegov viseći most sa željeznim lancima koji će prvi sagraditi Amerikanci 1741.

Vrančićev projekt visećeg željeznog mosta

Kasnije će Francuzi umjesto lanaca koristiti čeličnu užad koja se zbog znatnog smanjenja težine mosta sve češće primjenjuje, a nakon 1850. i u potpunosti.

Uz to, Vrančić donosi projekte sunčanih satova, satova na vodu i vatru, mlinove na plimu, oseku i vjetar s okomitom osovinom.

Vrančićev projekt mlina na plimu i oseku

Zatim razne preše i strojeve za mlaćenje, čišćenje i vršidbu žitarica, više vrsta zaprežnih uređaja, gliboder, pojas za spašavanje...

Među tim izumima najpoznatiji je njegov padobran, inače jako sličan današnjima. Engleski biskup John Wilkins piše da je Vrančić skočio s jedne kule u Veneciji, pred mnoštvom ljudi.

Homo Volans

Pripremajući se na povratak u domovinu, ovaj poznati Hrvat umire 20. siječnja 1617. u Veneciji.

Prema vlastitoj želji pokopan je u crkvi svete Marije od Milosti, u Prvić Luci na otoku Prviću, ispred svog rodnog Šibenika.

Povodom 350. obljetnice njegove smrti, 6. svibnja 1967. Mađarska pošta posvetila mu je jednu marku za zračni promet na temu AEROFILA 67 koja prikazuje Vrančićev padobran s čovjekom u letu i natpisom Homo volans.

Poštanska markica

Naklada svih izdanja je 658 290 primjeraka.

Mauricij Frka Petešić
Matica

>> Hrvati na stranim poštanskim markama: Paula von Preradović
>> Hrvati na stranim poštanskim markama: grofica Jelena Zrinski